Vest: Kafanica kod graorastog petla

Kafanica kod graorastog petla

Kafanica kod graorastog petla

Nedavno je koceljevačkoj čitalačkoj publici predstavljena najnovija knjiga iz pera profesora Milenka Markovića pod nazivom “Kafanica “Kod graorastog petla””.

Kako je na promociji ovog pisanog dela rekla Jasmina Gajić iz Biblioteke “Janko Veselinović”, pred čitaocima je tipično srpski roman, simpatičnog i pomalo neobičnog naziva.

-Kada kažem pravi srpski roman pod tim podrazumevam delo visoko literarne i umetničke vrednosti u klasičnom smislu, iako je po vremenskoj određenosti u pitanju delo savremene srpske književnosti. Odakle ovakav  naziv. Sasvim neočekivano, odgovor dobijamo na samom kraju romana , kada nas pisac vešto zavede i navede na pomisao da odgovor možda i nećemo dobiti. I to je onaj momenat kada se prosečan čitalac i opredeljuje, iz ličnog ugla sam sebi postavlja ključno pitanje:” Da li je vredelo potrošiti vreme na pročitanu knjigu?”. U tom trenutku sve navedeno u romanu se potpuno uobličava, nekako dolazi na svoje mesto, dobija smisao, a svaka zapitanost u toku čitanja svoj odgovor. Suprotstavljene vrednosne kategorije dobijaju konačan ishod u večitoj borbi dobra i zla, sa poznatim ishodom- rekla je Gajić, dodajući da autor čitaoca majstorski vodi kroz radnju romana, poznatom naracijom i razvijenom misaonošću.

Prema njenim rečima roman je višeslojan ali istovremeno i pitak, bogate naracije, dijaloga i neočekivanosti.  Slika i prilika današnjeg društva i svih nesavršenosti koje ga čine.

–Pred nama je čitava galerija likova koje svakodnevno srećemo, snađenih i nesnađenih, sa manama i vrlinama prepoznatih na svakom koraku. Još jedna specifičnost ovog romana je to da nijedan lik nije potpuni negativac, svakom od njih je pisac dao ljudsko, rekla bih životno određenje ili razumevanje, čineći ga apsolutno realističnim u onoj vidljivoj dimenziji romana, a u nevidljivoj svedočeći o karakteru i osobinama samog pisca- smatra Gajić i otkriva da su svi likovi zapravo glavni, što je veština u pisanju koja čitaočevu pažnju drži od početka do kraja.

–Stalni gosti kafanice su darovita družina, razvrstana po stolovima koje zauzimaju, slično pripadajućim slojevima i socijalnim statusima koje imaju. Previranja, dileme, sukobi i uobičajena ljudska osećanja iz svakodnevnog života su verno preneta u ovo štivo koje će u nekim budućim vremenima i generacijama biti pouzdan, nezaobilazan svedok onoga što trenutno živimo, praveći neprekinut niz koji čine prošlost, sadašnjost i budućnost- zaključila je Jasmina Gajić.

Kafana - centar sveta i ogledalo društva

O knjizi, ali i samom autoru, njegovom liku i delu, govorili su  Veroljub Babić i Dragan Đele Đermanović, a  promocija je bila obojena i anegdotama, zgodama i nezgodama profesora Milenka Markovića u različitim periodima njegovog života.

–Promocija nije samo promovisanje knjige. Imali smo priliku i užitak da čujemo i promociju o književniku. Nikada ranije nismo imali priliku da saznamo ovoliko detalja o autoru, njegovom životu, stvaralaštvu. Radi se o jednom veoma skromnom čoveku, a Koceljeva ne zna kakvu kulturnu gromadu ima- ocenio je Đermanović.

On je rekao da je Marković u svom najnovijem romanu pokazao da je kafana zaista centar sveta te da u tom centru sveta svega ima. I politike, i istorije, i sociologije...

–U toj kafani je on već grupisao određene kategorije ljudi koji se druže među sobom i imaju svoje priče. Nisu sve kafanske priče iste i nisu sve grupe u kafani sa istom tematikom. Knjiga mora da se čita polako, pažljivo, da čitalac oseti i Milenkov sarkazam i ironiju i Milenkovo ogledalo sadašnjeg života. Tematiku je obradio na jedan realan način- istakao je Đermanović.

Kafanica kod graorastog petla-0

Govoreći o svom najnovijem romanu i temi koju je obradio autor napominje da ukoliko želimo da upoznamo jedan grad, državu, sredinu, moramo da odemo na pijacu ili u kafanu, jer tu se najbolje oslikava stanje jednog društva. Po njegovim rečima, kafana je barometar.

–Znamo svakakvih kafana, znamo pesme o kafani. Naš narod ima izgrađen jedan poseban odnos prema kafani. On se tu druži, tu se meša među sobom. I tu on razmenjuje informacije. Dolazi do saznanja. Tu su se mnoge sudbine prelomile. Mnoge su se i spojile. Okvir je kafana. To je jedno igralište, jedan ekran na kome se sve kreće i događa. U knjizi je prikazan jedan presek. To možete zvati kritikom društva, opisom, prikazivanjem, kako god hoćete- izjavio je profesor Marković i još jednom iskoristio priliku da govori o srpskom jeziku, ističući njegovu lepotu i savršenstvo.

–Lepotu jezika kojeg su nam dali sa rođenjem, koji smo mi dobili, to je nešto veličanstveno. Svaki jezik treba da čuva sebe u potpunoj celovitosti, sa svim svojim dijalektima. Ja volim da govorim u dijalektu. Često govorim u raznim dijalektima. Čisto da se vidi ravnopravnost govora koji takav treba da bude- poručio je autor romana, profesor srpskog jezika i književnosti u penziji.

O autoru

Milenko Marković rođen je 1957. u Ljuticama gde je završio četiri razreda osnovne škole, a potom još četiri u Kamenici. Po završetku osnovne škole upisao je Pedagošku školu u Šapcu. Njegov književni talenat najpre otkriva profesor srpsko-hrvatskog jezika. Već tada je Milenko počeo da piše pesme za “Glas dece Podrinja” i uključio se u razne kulturne događaje u Šapcu. Dragiša Penjin ga je uvrstio među sto najznačajnijih Šapčana u oblasti umetnosti. 1976. je upisao Filološki fakultet u Beogradu, smer srpsko-hrvatski jezik i jugoslovenska književnost. Po završetku fakulteta se vraća u Koceljevu i nastavlja da piše. Napisao je pripovetku “Pet njih u Solunu” nagrađenu od književne omladine Srbije, zatim 12 drama koje su igrane u Koceljevi i okolini u izvođenju tadašnjeg koceljevačkog amaterskog pozorišta “Časovnik”. Njegov prvi roman “Džambasko jevanđelje”, koje je na kraju sam izdao, stiže pred čitaoce 1988. Drugi roman sa ratnom tematikom “Odnese Drina” izlazi 2002., kao i treći roman” Jevanđelje po Borivoju”.

U svom bogatom pisanom opusu ima i oko šest hiljada aforizama.

Milenkov doprinos kulturi ove opštine ne ogleda se samo kroz njegov književni rad. On je 1990. godine bio direktor Srednje škole “Veljko Vlahović” u Koceljevi, a od 1993. i direktor Biblioteke “Janko Veselinović”. Nakon završetka mandata vraća se u prosvetu, a prošle godine odlazi u penziju. Ipak nastavlja, pored duborezom, koji ga sve više okupira, da se i dalje bavi književnošću. Prošle godine je izdao roman “Fanđovi konji” a sada je svetlost dana ugledao  roman “Kafanica “Kod graorastog petla””.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar