Ub
Obuhvaćena dolinama reka
Tamnave, Kladnice i Ub na niskom i brežuljkastom terenu prostire se opština Ub.
Kao posledica pretežno ravničarskog položaja u slivovima triju reka zemljište
je veoma pogodno za poljoprivrednu delatnost. Ub je danas moderna varošica koja
je veoma napredna i čije vreme tek dolazi.
Istorijski tragove vode
još u period Vinčanske kulture, dakle nekih 5.000 pre nove ere, a prvi pisani
tragovi postoje iz 1426. godine kada su despot Stefan Lazarević i ugarski kralj
Žigmunda sklopili ugovor u Tati. Ima više legendi o nastanku imena grada
međutim najrealnije je da je dobilo ime od reči „ub“ što znači „mesto“ od
latinske reči „urb“.
Najveći dokazi o takvim
tragovima je i crkva u Dokmiru koja je obnovljena u 15. veku tačnije 1415. godine
što potvrđuje da ona postoji iz ranijeg perioda. Crkva je dugo bila stožer
kulturnih dešavanje u ovom kraju, tako je u njoj bila osnovana škola koja je
radila sve do 1788. godine kada je Mahmud - paša Bušatlija spalio kompleks.
Nakon obnove u drugoj polovini 18. veka u crkvu stiže Hadži - Ruvim koji osniva
slikarsku i duborezačku školu. Jedan od učenika bio je i Petar Nikolajević
Moler, slikar a kasnije jedan od Karađorđevih vojvoda. U Prvom srpskom ustanku
ovo područje bilo je veoma aktivno. Tako je u Čučugama gde je nekad bio
manastir, Jakov Nenadović dočekao i potukao turskog vojskovođu Džoru Pašu koji
je tu imao i skladište municije.
U Prvom svetskom ratu
učestvovao je poznati komita a kasnije vojvoda Tankosić sve do pogibije 1915.
godine. Čovek koji je ulivao veliki strah neprijateljima Srbije je Vojislav
Voja Tankosić, rođen je u selu Ruklade, bio je član „Mlade Bosne“ i jedan od
osnivača organizacije „Ujedinjenje ili smrt“ poznatije kao „Crna ruka“. Poginuo
je novembra 1915. godine u Trsteniku, a vest da je otkrivena tajna lokacija na
kojoj je sahranjen objavljena je u najznačajnijim novinama žuto - crne
carevine.U drugom svetskom ratu na teritoriji Ub-a nije bilo značajnijih borbi
mada je stanovništvo dosta učestvovalo o čemu svedoče brojni spomenici.
Velelepne crkvene
građevine kojih ima oko 20, veliki su adut kulturno – turističke ponude
opštine. Osim lepih građevina kulturni pečat su ostavile sudbine
Svetomira Nikolajevića, Branislava Petronijevića, Božida Kneževića, Raše
Plaovića i Aleksandra Popovića koje su umnogome kreirale današnju kulturnu
ponudu Uba.
Istaknuti diplomata,
predsednik vlade, ministar, akademik i profesor na Velikoj školi bio je
Svetomir Nikolajević.
Tvorac „Principa
metafizike“ i jedan od najvećih srpskih umova među filozofa je Branislav
Petronijević. Njegova dela i danas privlače pažnju svetske naučne javnosti.
Raša Plaović je bio
prvak spskog glumišta a u istoj branši kao dramski pisac istakao se Aleksandar
Popović. Dela ovih istaknutih intelektualaca pomogla su Ubu da kroz mnoge
manifestacije sa njihovim imenima unapredi kulturnu scenu.
Retka su mesta u
unutrašnjosti Srbije gde je sportski turizam veoma visoko razvijen. Najveće
zasluge za to imaju ubski sportisti koji su proneli slavu ovog malog mesta. Ub
je veoma zahvalan svojim sportskim veličinama kao što su Ratko Čolić, Dragan
Džajić, Dušan Savić, Nemanja Matić, Radoslav Raća Petrović. I pored velikih
sportskih karijera oni nikad nisu zaboravili svoj rodni kraj tako da i danas ga
velikodušno pomažu.
Festival muzičke škole „Petar Stojanović“ - april
Letnja otvorena scena „Ubske večeri“ - jul – avgust
Međunarodni salon fotografije prirode – oktobar
Pozorišni festival „Repassage fest“ – novembar
Banjani; Brezovica;
Brgule; Vrelo; Vrhovine; Vukona; Gvozdenović; Gunjevac; Dokmir; Zvizdar;
Joševa; Kalenić; Kalinovac; Kožuar; Kršna Glava; Liso Polje; Lončanik; Milorci;
Murgaš; Novaci; Pambukovica; Paljuvi; Radljevo; Raduša; Ruklada; Slatina;
Sovljak; Stublenica; Takovo; Tvrdojevac; Trlić; Trnjaci; Tulari; Ub; Crvena
Jabuka; Čučuge; Šarbane;
Ub je zadnjih godina sve bolje povezana sa većim mestima
Srbije. Najvažnija saobraćajnica je auto put “Miloš Veliki”, sa isključenjem u samoj
opštini koje je udaljeno 4.5 kilometara od centra varoši. Pored autoputa sama
opština je povezana sa regionalnim putevima Obrenovac – Šabac i Ibarskom
magistralom.