Vest: Knjižnica sa čitaonicom i berberska radnja

Knjižnica sa čitaonicom i berberska radnja

Knjižnica sa čitaonicom i berberska radnja

U periodu između dva svetska rata koceljevačka varoš dobija i svoju Knjižnicu koja radi u okviru kulturno-prosvetnog društva “Zanatlija”. Jedan od najzaslužnijih ljudi za osnivanje i postojanje društva,  berberin Borisav Bekvalac, biva postavljen za prvog knjižničara u Knjižnici i čitaonici koja je zvanično osnovana 29. aprila 1935.godine.

Prethodno je pri školi postojala knjižnica kojom su rukovodili učitelj i pop, ali je prema zapisima prvog knjižničara ona postojala samo na papiru “pošto su se pop radikal i učitelj demokrata stalno gložili kao rivali u politici, to se nije ni osećalo da knjižnica i čitaonica postoji...

Da bi novoosnovano Društvo što uspešnije funkcionisalo bila je neophodna veća prostorija. Zbog toga je zakupljen lokal u kući Ostoje Erakovića koji se nalazio do  ulice, u levom krilu kuće i služila je za probe diletantske grupe i hora, a preko dana je radila kao berbernica, Knjižnica i čitaonica.

Borisav Bekvalac je svojevremeno zapisao da je lokal bio podeljen tako da je na jednoj strani stajao ovalni “majstorski sto”, ormani za knjige kao i jedan dugački sto sa klupama za čitanje, dok  se na drugoj nalazila berbernica sa dva ogledala, a berberin je vršio dužnosti knjižničara.

U publikaciji “Sećanja” navodi se da je do maja 1937.godine Knjižnica sa čitaonicom imala 550 knjiga i bila je pretplaćena na nekoliko dnevnih (sve prestoničke) i nedeljnih listova i časopisa, a samo je u toku 1936. u njoj pročitano 795 dela.

Knjižnica i čitaonica postoje sve do 1941.godine. Već u kasnim tridesetim prošlog veka uveliko se osećalo prisustvo i uticaj Vojina Lukića i Miće Stanojlovića, te kulturni rad dobija levičarsko obeležje.

Borisav Bekvalac pao je u zarobljeništvo a knjižni fond biva poveren njegovom zetu i sestri koji su ubrzo stradali, pa brigu o knjigama preuzimaju Negovan Beserovac - bojadžija, Dragojlo Janković - kovač i Radovan Simić kod koga su i ostale do kraja rata.

Već od 1944. godine počinje oživljavanje društvenog života. Deo kuće Ostoje Erakovića, u kojoj je radila  prva Knjižnica i čitaonica,  kasnije je služio kao internat za đake iz okolnih sela koji su se školovali u Koceljevi, dok je drugi bio učionica.

U ovoj kući nekadašnjeg najbogatijeg trgovca svinjama, koja se i danas nalazi u Nemanjinoj ulici u Koceljevi, preko puta Biblioteke “Janko Veselinović”  i Zavičajnog muzeja,  bila je smeštena i prva knjižara.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar