Vest: Dragoceno iskustvo i lična satisfakcija

Dragoceno iskustvo i lična satisfakcija

Dragoceno iskustvo i lična satisfakcija

Iskopavanja na lokalitetu Adžine Njive Brajkovo 2, u ataru sela Klenak, na trasi budućih modernih saobraćajnica,  predstavljaju jedan od najvećih projekata u istoriji sprske arheologije u okviru kojih su potvrđeni nalazi iz gotovo svih epoha ljudskog života na našem prostoru. Istražene su celine iz mlađeg kamenog doba, bakarnog i gvozdenog, keltske i rimske civilizacije, slovenskih plemena, srednjovekovnih država, sve do današnjih dana.                                                                                                                                       

Među članovima tima stručnjaka koji su dobili priliku da istražuju na ovom lokalitetu bio je i Srećko Živanović, dvadesetpetogodišnji arheolog iz Koceljeve. On je izrazio veliko zadovoljstvo zbog činjenice da je deo stručnog tima koji sprovodi zaštitna arheološka istraživanja i iskopavanja, koja posle istraživanja Đerdapa sedamdesetih godina prošlog veka predstavljaju najveća iskopavanja u domaćoj arheologiji.                                             

-Osam meseci posvećenog rada je iza naše arheološke ekipe na ovom lokalitetu. Za mene lično ovo je bilo dragoceno i neponovljivo iskustvo. Četiri godine strudiranja, učenja i čitanja različite literature stvorili su se odjednom na jednom mestu. Imali smo situaciju da smo imali sve periode, od ranog neolita do srednjeg veka. Jedino nismo uhvatili paleolit, ali da smo kopali dublje siguran sam da bi i njega bilo. Četiri godine učenja su na jednom mestu pretvorene u praksu i više su mi značila višemesečna iskopavanja nego sve godine fakulteta- priča Srećko.                                                                             

Kroz ruke mu je, kaže, prošlo pregršt materijala. Nešto od toga je po prvi put pronađeno na teritoriji Srbije. Zbog toga je, čini mu se, i sam bio deo istorije.                                         

-Ovaj lokalitet je nešto fascinantno. Osećaj o predmetu traje jako kratko, to oduševljenje brzo prođe. Ali me potom fascinira, očara samo sklapanje te priče. Koja je njegova uloga, funkcija, zašto je tu? Ipak, najfascinantnija stvar na ovom lokalitetu za mene su bili odbrambeni vinčanski rovovi na osnovu kojih se sada obara ranija teorija da je to bilo vreme mira, da Vinčanci nisu ratovali. To je na mene ostavilo možda najjači utisak sa ovog terena, kao i vinčanske sahrane koje su prava retkost i koje smo imali sreće da pronađemo- otkriva svoje impresije arheolog iz Koceljeve i dodaje da veruje da će one biti još intenzivnije kada se urade analize pronađenih skeleta.                       

Po završetku Srednje škole u Koceljevi i sticanja zvanja ekonomski tehničar, ovaj mladić doneo je odluku da postane arheolog. To se nije dogodilo na prečac. Odrastajući u svom mestu često je posećivao Zavičajni muzej u Koceljevi i od kustosa dobijao knjige koje je, kaže u šali, više voleo da ima nego da čita.                                                                                             

-Imao sam dilemu da li da upišem istoriju, a spremao sam prijemni i za politčke nauke. Međutim, volim istoriju, a kako arheologija sadrži dosta istorije u sebi i širi je spektar znanja, onda je izbor pao na ovu nauku. Veza između ekonomije, politikologije i arheologije ogleda se u tome što se arheolozi bave svakom temom društva. Ekonomija postoji od rane praistorije do danas, kao i politikologija, ili svaka druga sfera ljudskog delovanja i svako može sebe da pronađe u ovoj nauci koja je, rekao bih, svestrana. Svaki deo ljudskog života može da se proučava kao jedan segment, što je posebno zanimljivo- ističe Srećko.                                                                                                                           

Mladi nisu previše zainteresovani za ovu nauku. Među svršenim srednjoškolcima retki su oni koje istraživanje prošlosti fascinira. Za Srećka je arheologija magična nauka.                                                                                                                                                      -Prosto je neverovatan osećaj da držiš u rukama po prvi put nešto što je staro 5-6 hiljada godina, da zapravo sklapaš  mozaik od niza predmeta, da saznaješ kako su ljudi živeli u to vreme  i na neki način da možeš da se vratiš u to doba, zamišljajući kako je sve izgledalo i funkcionisalo. To je nešto što nema cenu kada imaš priliku, mogućnost da proučavaš prošlost i shvatiš kako je nešto izgledalo. To je neprocenjivo. To je nešto između realnosti i mašte- objašnjava koceljevački arheolog.                                                 

Njegova profesionalna želja je da istražuje Zapadnu Srbiju, posebno teritoriju Koceljeve i šire okoline Krupnja, Osečine, Šapca...Smatra da su ovi delovi naše zemlje nedovoljno istraženi i veruje da kriju veliki potencijal, da mogu da pruže veliki broj odgovora u naučnom smislu, posebno u fazi kojom planira da se bavi, prelaskom iz kasnog neolita u eneolit, prvom metalurgijom.                                                                                                           

-Mislim da se ključ ovde negde krije sa odgovorima, tako da se nadam da ću u perspektivi imati priliku da potvrdim svoje mišljenje- kaže Srećko.                                                                   

Do tada, zahvaljujući novom angažovanju od strane Arheološkog Instituta, istražuje lokalitet u Belegišu, nakon čega će videti na koju stranu će ga arheologija odvesti.

 



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar