Predstavljena knjiga bez slova "O"
Koceljevačkoj čitalačkoj publici je predstavljena najnovina knjiga autora Veroljuba Babića, četvrta po redu. Ljubitelji pisane reči imali su priliku da čuju nešto više o “Zavičajnim pričama”, napisanim na 160 strana bez slova O, u kojoj su sabrani geografija, istorija, tradicija, lokaliteti od Podrinja do Kolubare. Knjiga sadrži 63 priče bez jednog od samoglasnika, što joj daje posebnost.
Govoreći o ovom neobičnom pisanom ostvarenju i samoj ideji autora, profesor Milenko Marković je istakao da je Babić “opet izveo jedan od svojih negromantskih trikova”, te da je svoje zavičajne pesme pretvorio u zavičajne priče.
-Pošto mu je i to bilo malo da bi sebi otežao posao, a nama ceo poduhvat učinio još zanimljivijim, on je to ostvario bez slova O. Naravno da niko ne smatra da je O nepotrebno slovo, ali postaviti sebi tu prepreku i sprovesti posao do kraja, nije ni malo lako. Tu je otkriveno nešto što u pesmama nije moglo, a to su lokalni odnosi i naše male zemljačke netrpeljivosti. Lokalni karakteri daju snažnu sliku, osvetljavaju ovaj prostor sa svih strana- ocenio je recezent profesor Marković.
Svoje impresije na ovoj književnoj večeri izneo je i Dragan Đermanović koji je izrazio divljenje prema autoru i onome što je uspeo da uradi. Komentarišući korice ovog dela istakao je da one jasno ukazuju na ogromnu ljubav Babićevu prema saobraćaju.
On je diplomirani saobraćajni inženjer i voli saobraćaj, matematiku, voli književnost, ali i da putuje, tako da je on na svom putu krenuo i prema Valjevu, prema Šapcu i opisao neke stvari koje su veoma smislene. Taško je napisati 160 strana bez slova O a da je to smisleno. Napravio je jedno remek delo koje ima smisla. U knjizi je i istorija i geografija i tradicija. Kako mu na pamet padaju ovakve “ludorije”, ja ne znam – šaljivo je komentarisao Đermanović a potom u zbilji dodao da je Babić u književnosti istraživač.
Možda ste propustili:
-Kroz ove priče on opisuje Koceljevu, ovaj kraj, pravi etno-geografiju samoga mesta i oštine, beleži istoriju. Pročitao sam “Zavičajne priče” i oduševio se, jer ne samo što je lokalitet Koceljeve prikazan, nego što je jasno da on poznaje različite oblasti. I istoriju, i ekonomiju, i politiku, i geografiju! I na kraju poznaje i određeni deo književnosti kada je uspeo tako smisleno da sastavi toliko broj rečenica bez slova O- smatra Đermanović.
Predstavljajući svoju četvrtu knjigu autor je, kako je rekao, i u svom uvodnom monologu izbegao upotrebu ovog samoglasnika i podelio sa prisutnim ljubiteljima pisane reči komentare onih koji su imali priliku da uživaju u ovom neobičnom delu.
-Posle “Koceljeve za početnike”, zbirke pesama “Ljutičke”, “Sudoku bukvara”, ovo je moja četvrta knjiga. Oni koji su je pročitali začuđeno su mi rekli da su sve rečenice smislene a i priče su zanimljive. Radi se uglavnom o sećanjima na neke običaje, putovanja našim krajevima, na neka stara, čini mi se, bolja vremena kojih se rado sećam, ispričana kroz 63 priče koje simbolišu godine u kojima trenutno hodam, plivam i uživam.
Videćete kako sam izbegao pojmove Koceljevo, Valjevo, Osečina, Loznica, autobusi, običaji, putovanja i mnoge druge. Dakle, od predgovora, preko sadržaja do biografije ne postoji slovo O osim na jednom mestu koje sam namerno ostavio tu i na vama je da ga čitajući knjigu pronađete. Knjiga je, napomenuh, neobična kao i moje tri prethodne- poručio je autor Veroljub Babić i dodao da u svim oblastima kod ljudi ceni kreativnost i originalnost.
Za sada ne razmišlja o pisanju romana a ono što trenutno radi je “prostor u kojem može da pruži svoj maksimum”.
-Sledeća priča na kojoj radim su enigmatske paralele našeg regiona, odnosno Podrinja, Mačve i Kolubare. Sličnosti pojmova u našem kraju su u fokusu priče poput sela Trbušac, Trbosilje i Trbušnica. Takođe, još jednu stvar koju sam obećao jeste projekat “Tamnavski plićaci- Zgode i nezgode Koceljevaca”, istinite priče i anegdote, koje su tu, pri završetku- najavio je Babić.
Jedan od ciljeva “Zavičajnih priča” sabranih u ovoj neobičnoj knjizi bez slova O jeste da ukažu na bogatstvo srpskog jezika, u kojem svaki glas ima pripadajuću grafemu a većina reči sličnu drugu ili kraći izraz. Prema njegovom mišljenju strane reči su previše prisutne u našoj svakodnevici i usvajaju se bez preke nužde u svim dnevnim dešavanjima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici !
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici!