Vest: Predstavljena knjiga bez slova "O"

Predstavljena knjiga bez slova "O"

Predstavljena knjiga bez slova

Koceljevačkoj čitalačkoj publici je predstavljena najnovina knjiga autora Veroljuba Babića, četvrta po redu. Ljubitelji pisane reči imali su priliku da čuju nešto više o “Zavičajnim pričama”, napisanim na 160 strana bez slova O, u kojoj su sabrani geografija, istorija, tradicija, lokaliteti od Podrinja do Kolubare. Knjiga sadrži 63 priče bez jednog od samoglasnika,  što joj daje posebnost.

Govoreći o ovom neobičnom pisanom ostvarenju  i samoj ideji autora, profesor Milenko Marković je istakao da je Babić “opet izveo jedan od svojih negromantskih trikova”, te da je svoje zavičajne pesme pretvorio u zavičajne priče.

Predstavljena knjiga bez slova

-Pošto mu je i to bilo malo da bi sebi otežao posao, a nama ceo poduhvat učinio još zanimljivijim, on je to ostvario bez slova O. Naravno da niko ne smatra da je O nepotrebno slovo, ali postaviti sebi tu prepreku i sprovesti posao do kraja, nije ni malo lako. Tu je otkriveno nešto što u pesmama nije moglo, a to su lokalni odnosi i naše male zemljačke netrpeljivosti. Lokalni karakteri daju snažnu sliku, osvetljavaju ovaj prostor sa svih strana- ocenio je recezent profesor Marković.

Svoje impresije na ovoj književnoj večeri izneo je i Dragan Đermanović koji je izrazio divljenje prema autoru i onome što je uspeo da uradi. Komentarišući korice ovog dela istakao je da one jasno ukazuju na ogromnu ljubav Babićevu prema saobraćaju.

On je diplomirani saobraćajni inženjer i voli saobraćaj, matematiku, voli književnost, ali i da putuje, tako da je on na svom putu krenuo i prema Valjevu, prema Šapcu i opisao neke stvari koje su veoma smislene. Taško je napisati 160 strana bez slova O a da je to smisleno. Napravio je jedno remek delo koje ima smisla. U knjizi je i istorija i geografija i tradicija. Kako mu na pamet padaju ovakve “ludorije”, ja ne znam – šaljivo je komentarisao Đermanović  a potom u zbilji dodao da je  Babić u književnosti istraživač.

Možda ste propustili:

-Kroz ove priče on opisuje Koceljevu, ovaj kraj, pravi etno-geografiju samoga mesta i oštine, beleži istoriju. Pročitao sam “Zavičajne priče” i oduševio se, jer ne samo što je lokalitet Koceljeve prikazan, nego što je jasno da on poznaje različite oblasti. I istoriju, i ekonomiju, i politiku, i geografiju! I na kraju poznaje i određeni deo književnosti kada je uspeo tako smisleno da sastavi toliko broj rečenica bez slova O- smatra Đermanović.

Predstavljajući svoju četvrtu knjigu autor je, kako je rekao, i u svom uvodnom monologu izbegao upotrebu ovog samoglasnika i podelio sa prisutnim ljubiteljima pisane reči komentare onih koji su imali priliku da uživaju u ovom neobičnom delu.

-Posle “Koceljeve za početnike”, zbirke pesama “Ljutičke”, “Sudoku bukvara”, ovo je moja četvrta knjiga. Oni koji su je pročitali začuđeno su mi rekli da su sve rečenice smislene a i priče su zanimljive. Radi se uglavnom o sećanjima na neke običaje, putovanja našim krajevima, na neka stara, čini mi se, bolja vremena kojih se rado sećam, ispričana kroz 63 priče koje simbolišu godine u kojima trenutno hodam, plivam i uživam.

Videćete kako sam izbegao pojmove Koceljevo, Valjevo, Osečina, Loznica, autobusi, običaji, putovanja i mnoge druge. Dakle, od predgovora, preko sadržaja do biografije ne postoji slovo O osim na jednom mestu koje sam namerno ostavio tu i na vama je da ga čitajući knjigu pronađete.  Knjiga je, napomenuh, neobična kao  i moje tri prethodne- poručio je autor Veroljub Babić i dodao da u svim oblastima kod ljudi ceni kreativnost i originalnost.

Predstavljena knjiga bez slova

Za sada ne razmišlja o pisanju romana a ono što trenutno radi je “prostor u kojem može da pruži svoj maksimum”.

-Sledeća priča na kojoj radim su enigmatske paralele našeg regiona, odnosno Podrinja, Mačve i Kolubare. Sličnosti pojmova u našem kraju su u fokusu priče poput sela Trbušac, Trbosilje i Trbušnica. Takođe, još jednu stvar koju sam obećao jeste projekat “Tamnavski plićaci- Zgode i nezgode Koceljevaca”, istinite priče i anegdote, koje su tu, pri završetku- najavio je Babić.

Jedan od ciljeva “Zavičajnih priča” sabranih u ovoj neobičnoj knjizi bez slova O jeste da ukažu na bogatstvo srpskog jezika, u kojem svaki glas ima pripadajuću grafemu a većina reči sličnu drugu ili kraći izraz. Prema njegovom mišljenju strane reči su previše prisutne u našoj svakodnevici i usvajaju se bez preke nužde u svim dnevnim dešavanjima.     

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici !    



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar