Vest: Pomolite se i zacelite Vaše rane. Danas je Prepodobni Hariton Ispovednik

Pomolite se i zacelite Vaše rane. Danas je Prepodobni Hariton Ispovednik

Pomolite se i zacelite Vaše rane. Danas je Prepodobni Hariton Ispovednik

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Prepodobni Hariton Ispovednik.

Pomolite se i zacelite Vaše rane. Danas je Prepodobni Hariton Ispovednik-0Prepodobni Hariton Ispovednik

Ugledan i blagočestiv građanin grada Ikonije. Zapojen duhom svoje zemljakinje sv. Tekle Hariton javno ispovedaše ime Hristovo. Kada poče ljuto gonjenje hrišćana u vreme cara Avrelijana, Hariton odmah bi izveden na sud pred hegemona. Reče mu sudija, da se pokloni bogovima (t.j. idolima), na što mu Hariton odgovori: "svi vaši bogovi su besovi, koji su negda zbog gordosti svrgnuti s neba u ad preispodnji". I objavi Hariton jasno veru svoju u jedinoga živoga Boga, Tvorca svega, i Gospoda Isusa Spasitelja ljudi. Tada naredi hegemon, te biše i istjazavaše telo Haritonovo u tolikoj meri, da mu celo telo beše pokriveno ranama, i sve beše kao jedna rana. Posle zle smrti Avrelijanove, koja zlotvora postiže u to vreme, Hariton bi oslobođen muka i tamnice. On se uputi u Jerusalim. Na putu ga uhvate razbojnici, od kojih se Promislom Božjim oslobodi. I ne hte se više vraćati u Ikoniju nego se povuče u pustinju Faransku, gde osnova jednu obitelj i sabra monahe. Davši ustav toj obitelji i hoteći izbeći pohvale od ljudi on se udalji u drugu jednu pustinju prema Jerihonu, gde opet vremenom bi osnovana druga obitelj, nazvana Haritonova. Najzad osnova i treću obitelj, Sukijsku, – grčki zvanu Stara Lavra. – Skončao u dubokoj starosti i preselio se u slavu Gospoda svoga 28. sept. 350. god. Mošti njegove počivaju u prvoj njegovoj obitelji. Sv. Haritonu pripisuju sastav čina postriženja monaškog.

Sveti prorok Varuh

Učenik i verni prijatelj velikoga proroka Jeremije. Proricao povratak Judeja iz ropstva Vavilonskog, propast Vavilona i dolazak Sina Božjeg na zemlju. Drži se, da je i on ubijen bio od Jevreja u Misiru kao i prorok Jeremija, u VII stoleću pre Hrista.

Sveti mučenik Marko pastir

U vreme Dioklecijana neki Magn, hegemon Antiohijski, pođe u lov s vojnicima. Goneći nekakvog zvera videše vojnici, kako zver pribeže Marku pastiru, koji čuvaše tu stado svoje. I stade se zver umiljavati oko Božjeg čoveka Marka. Videći to 30 vojnika i poučeni od sv. Marka poverovaše u Hrista, i odmah biše posečeni. Hegemon veza Marka, dovede u grad, i pozva tri brata kovača: Aleksandra, Alfeja i Zosima, i poruči im, da naprave mučiteljske sprave za mučenje Marka. No oni sva trojica razgovorivši se sa sv. Markom primiše veru Hristovu, i otkazaše porudžbinu hegemonovu. Hegemon ih osudi na smrt, i naredi, te im se nali u usta rastopljeno olovo. A svetome Marku po tom bi odsečena glava, i položena u hram Artemidin, od čega se taj hram Božjom silom sruši.

Sveti mučenik Vaclav kralj češki

Unuk sv. Ljudmile. I kao kralj podvizavao se u veri slično velikim podvižnicima, i utvrđivao veru pravoslavnu u svom narodu. Strogo je pazio, da na sudovima ne postrada ko nevin. Po revnosti prema veri Hristovoj i po ljubavi prema bližnjim sveti Vaclav je kupovao neznabožačku decu, koja su prodavana kao roblje, i odmah ih krštavao i kao hrišćane vaspitavao. Preveo Jovanovo Jevanđelje na češki jezik. Preneo mošti sv. Vita i sv. Ludmile, babe svoje, u Prag. Brat njegov Boleslav pozvao ga u goste i ubio ga u svome dvoru. Odmah po tom Boleslav počeo dovoditi Nemce za sveštenike i uvoditi službu na latinskom jeziku. Vaclav sveti postrada 935. god. Mošti mu počivaju u Pragu.

Beseda

o poslednjoj molitvi Hristovoj za verne

Oče, hoću da i oni koje si mi dao

budu sa mnom gdje sam ja (Jov. 17, 24).

Evo vozdajanija trudbenicima Božjim! Eva slavne nagrade sledbenicima Hristovim! Ono što Sin Božji hoće, i Otac hoće, i Duh Sveti hoće. A ono što Sveta Trojica hoće, ono biva. A šta hoće Gospod Sin Božji? On hoće, da i učenici Njegovi budu sa Njim zajedno u carstvu nebeskom; i ne samo Njegovih 12 učenika nego i svi oni, veli Gospod, koji me uzvjeruju njihove riječi radi (17, 20). U te se i mi računamo, braćo moja, koji se krstismo i veru apostolsku primismo i održasmo; ali samo pod uslovom, ako se sami toga velikog blaga ne odreknemo nedelima svojim, odstupanjem od vere, nečistotom greha, bogohulnim rečima i pomislima. Oče, hoću, govori Gospod dalje, da vide slavu moju koju si mi dao. Neka niko ne zaključi iz ovih reči, da je Sin manji od Oca. Jer pre toga sam Gospod govori Ocu Svome: ja tebe proslavih (17, 4). Vidite li, kakvo je ravenstvo Oca i Sina, i kakva je beskonačna ljubav Njihova međusobna. Ja tebe proslavih... i sad proslavi ti mene, oče. No da slava Hristova ne počinje na zemlji i u vremenu, pokazuju reči Gospoda Hrista – slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade. To nije, dakle, slava zemaljska ni vremena, niti slava svetska i ljudska, nego slava nebeska, večna, neprolazna, neiskaziva. Kako, na ime, hoće Sin Božji da Ga Otac proslavi? Na taj način što će tu nebesku i večnu slavu pokazati svima onima koji Sina Njegovog poslušaše, za Njim pođoše i zapovesti Njegove ispuniše. U toj slavi želi čovekoljubivi Gospod da i mi uzmemo učešća – ne samo apostoli nego svi mi koji se imenom Njegovim imenujemo. O milosti, o čovekoljublja! Dogma našeg besmrća i života večnog i slave večne nije od ljudi, braćo, nego od samoga Gospoda i Spasa našeg. O da nas samo telesne brige, lenost na molitvi, i uzajamna mržnja ne odvoje od ove slave Hristove, od života beskonačnoga!

O Gospode blagi i milostivi, oprosti nam grehe naše i daruj nam carstvo Tvoje večno. Tebi slava i hvala vavek. Amin.

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici !



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar