Ne radite u bašti ili njivi. Danas je Srđevdan
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Sveti mučenici Sergije i Vakho - Srđevdan.
Sveti mučenici Sergije i Vakho - Srđevdan
|
Ovi sveti i divni mučenici i junaci vere Hristove behu najpre prvi
velikaši na dvoru cara Maksimijana. I sam ih car uvažavaše mnogo zbog
hrabrosti, mudrosti i vernosti. Ali kad ču car, da su ova dva velikaša njegova
hrišćani, promeni ljubav svoju prema njima na gnev. I jednom kada beše veliko
žrtvoprinošenje idolima car pozva Sergija i Vakha, da zajedno s njima žrtve
prinesu, ali oni otvoreno otkazaše caru poslušnost u tome. Van sebe od jarosti
car naredi, te svukoše s njih vojničko odelo, i prstenje, i odlikovanja, i
obukoše ih u ženske haljine; još im metnuše gvozdene obruče o vrat, i tako ih
vođahu ulicama grada Rima na podsmeh svima i svakome. Po tom ih posla car u
Aziju, svome namesniku Antiohu, na istjazanje. A ovaj Antioh beše se i digao do
toga položaja pomoću Sergija i Vakha, koji ga u svoje vreme preporučiše caru.
Kada ih Antioh poče savetovati, da se odreknu Hrista, i da sebe spasu beščešća
muka i smrti, odgovoriše ovi svetitelji: "i čest i beščešće, i život i
smrt - sve je jedno onome ko ište carstva nebeskoga." Antioh baci Sergija
u tamnicu, i naredi prvo da se muči Vakh. Sluge se menjahu jedan za drugim
tukući Vakha svetoga, sve dok mu celo telo ne razdrobiše. Iz razdrobljenog i
krvavog tela sv. Vakha izađe duša njegova sveta i na rukama angelskim ode
Gospodu. Postrada sv. Vakh u gradu Varvalisu. Tada Sergije sveti bi izveden, i
obuven u gvozdene opanke, s načičkanim ekserima, pa tako oteran u grad Rosaf u
Siriju, i tamo mačem posečen; i duša mu ode u Raj, da tamo zajedno sa Vakhom,
drugom svojim, prime vence slave besmrtne od Hrista Cara k Gospoda svoga.
Postradaše ovi krasni vitezi vere Hristove oko 303. g.
Sveti mučenik Polihronije
Rodom iz eparhije Agatanidske, od seljačkih roditelja. Kao mladić
argatovaše u vinogradu nekoga Carigrađanina. No i kao argatin Polihronije se
predavaše danonoćnom podvigu posta i molitve. Videći njegov život, angelski po
čistoti i uzdržljivosti, gazda mu se udivi i dade mu mnogo više novaca nego što
je zaradio. A sv. Polihronije uze novac i sagradi crkvu. U vreme Nikejskog
Sabora Polihronije beše čtec; i tom prilikom pokaza toliku revnost u zastupanju
Pravoslavlja pred Arijancima, da ga posvetiše za sveštenika. Docnije ovi zlobni
jeretici iz osvete napadoše sv. Polihronija u samoj crkvi i isekoše ga na
komade. Tako postrada ovaj veliki branitelj istine i čistote Pravoslavlja, i
primi venac slave od preslavnog Gospoda svoga.
Beseda
o deci i njihovoj pohvali Gospoda
Iz usta male dece i koja sisaju
učinio si sebi hvalu nasuprot
neprijateljima svojim (Ps. 8, 2).
Pri svečanom ulasku Gospoda Isusa u Jerusalim a po tom i u samom hramu vikala
su deca: Osana sinu Davidovu! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje (Mat. 21).
Izgleda, da ništa nije tako razdražilo starešine Jevrejske kao ova pohvala
Isusa od strane male dece. Čuješ li šta ovi govore? upitaše Ga oni zlobno. A
Gospod im krotko odgovori: da! zar nijeste nikad čitali: iz usta male djece i
koja sisaju učinio si sebi hvalu? Jasno je, dakle, kao beli dan, da se ove
proročke reči Davidove odnose na to čudo, koje se dogodilo pri ulasku Gospoda
Hrista u Jerusalim, t.j. na ovu čudesnu pohvalu Gospoda od strane male dece.
Jasno je to iz samog događaja, jer kako je prorokovano, tako se bukvalno
dogodilo. A jasno je i iz toga, što se sam Gospod pri tom događaju poziva na
ono proročanstvo cara Davida. Da je to jedno veliko čudo, nadahnuto Duhom
Božjim i proizvedeno silom i voljom Božjom, u to ne može biti sumnje. Dok
kneževi i književnici i starci i sveštenici nisu mogli da poznadu Hrista
Gospoda, dotle su Ga mala deca poznala i objavila. Vaistinu, ovo je čudo, prvo,
jedinstveno u celom Starom i Novom Zavetu, a drugo - čudo ako ne veće nije
manje od čuda vaskrsenja mrtvih. U ostalom i pri onom i pri ovom čudu
dejstvovala je ista sila Božja, isti Duh i isti Promisao Božji. A tu silu i
veličanstvo slave Božje prorok je hteo naročito da istakne događajem sa malom
decom, koji događaj on stavlja naporedo sa divljenjem zvezdanoj vasioni, koju
je ta ista sila Božja sazdala.
Osim toga treba u tu malu decu ubrojati i same apostole, i mnoge svetitelje,
isposnike, mučenike za Hrista i device - hiljade i hiljade i hiljade onih, koji
nevino i prostosrdačno priznaše Hrista Sinom Božjim i Spasiteljem svojim, i
prigrliše ga ljubavlju srdačnom, i stradanja teška za njega podneše. Zašto baš
iz njihovih usta učini Gospod hvalu Sebi, a ne iz usta samih velikaša i
filosofa i ritora? Zbog krotosti uze one, a zbog gordosti odbaci ove.
Gordeljivci su najveći neprijatelji Božji. Zato Hristos čudesno otvori jezik
deci i prostim ribarima i seljacima, da javljaju istinu nasuprot neprijateljima
svojim, tj. gordeljivim a praznim kneževima i književnicima Jevrejskim.
O Gospode Svesilni, Bože Svemogući, otvori i nama jezik da i mi s verom jakom i
radošću detinjskom javljamo slavu Tvoju beskonačnu. Tebi slava i hvala vavek.
Amin.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici !
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici!