Vest: Molitvu nikad nisu prekidali. Danas su Sveti mučenici Fotije, Anikita i drugi

Molitvu nikad nisu prekidali. Danas su Sveti mučenici Fotije, Anikita i drugi

Molitvu nikad nisu prekidali. Danas su Sveti mučenici Fotije, Anikita i drugi

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Sveti mučenici Fotije, Anikita i drugi s njima.

Molitvu nikad nisu prekidali. Danas su Sveti mučenici Fotije, Anikita i drugi-0Sveti mučenici Fotije, Anikita i drugi s njima

Car Dioklecijan poseti jednom grad Nikomidiju sa zlim umišljajem, da tu potpuno istrebi hrišćane. Pa kada poče bezdušno istjazavati i mučiti hrišćane, pojavi se pred njim sv. Anikita, jedan od gradonačelnika, i derznoveno ispovedi pred carem svoju veru u Hrista Gospoda, Boga vaploćenog u telu radi našeg spasenja. Uz to još Anikita izobliči idole kao gluvo i nemo kamenje, kojima klanjati se nedostojno je razumna čoveka. Razjaren car naredi, te mu jezik odsekoše. No Anikita silom Božjom i dalje govoraše. Tad pustiše lava na njega, no lav se umiljavaše oko njega. U tom času Herkulov hram pade. Fotije, srodnik Anikitin, videći čudesa i trpljenja Anikitina, poljubi Anikitu, objavi sebe za hrišćanina i doviknu caru: "o idolopokloniče, postidi se, bogovi su tvoji ništavila!" Car naredi, da ga odmah mačem poseku. No dželat dignuvši ruku na Fotija svetog sam sebe udari mačem i umre. Posle dugih muka baciše ih obojicu u tamnicu, gde tamnovahu tri godine. Tada ih izvedoše, zažariše ogromnu peć i baciše ih u oganj. Mnogi drugi hrišćani, ljudi, žene i deca svojevoljno uđoše s njima u oganj. I iz ognja ču se molitva hrišćana, kojom blagodarahu Bogu za smrt mučeničku. Postradaše svi oko 305 god. Sv. Anikita i Fotije prizivaju se u molitvama pri jeleosvećenju i vodoosvećenju.

Molitvu nikad nisu prekidali. Danas su Sveti mučenici Fotije, Anikita i drugi-1Sveštenomučenik Aleksandar episkop Komanski

Kao prost ugljar življaše u gradu Komanu blizu Neokesarije. Kada umre episkop Komanski, tada bi pozvat sv. Grigorije Neokesarijski Čudotvorac (v. 17 novembar), da predsedava saboru za izbor novog episkopa. U saboru behu i klirici i mirjani. I nikako se ne mogahu birači saglasiti na jednu ličnost. Pri oceni kandidata svi se mahom zadržavahu na oceni njihove spoljašnosti, spoljašnjeg dostojanstva i ponašanja. Sv. Grigorije tada reče, da ne bi trebalo toliko gledati na spoljašnje odlike koliko na duh i duhovne sposobnosti. Tada neki nasmešljivci podrugljivo uzviknuše: onda da izberemo za episkopa Aleksandra ćumurdžiju! I nasta opšti smeh. Sv. Grigorije upita, ko je taj Aleksandar? Pa misleći, da njegovo ime nije u saboru pomenuto bez Božjeg Promisla, naredi te ga dovedoše u sabor. Ugljar kao ugljar beše sav garav i iscepan. Njegova pojava opet izazva smeh u saboru. Tada ga Grigorije izazva na stranu i zakle ga, da mu reče istinu o sebi. I Aleksandar mu reče, da je on bio grčki filozof, da je uživao visoku čast i položaj, no da je sve odbacio, ponizio se, napravio se jurod Hrista radi od onda od kad je pročitao i razumeo Sv. Pismo. Grigorije naredi te ga opraše i obukoše u novo odelo, pa sa njim uđe u sabor, i pred svima poče ga ispitivati iz Sv. Pisma. Svi se udiviše mudrosti i rečima blagodati Aleksandrovim, i jedva mogahu poznati u tom mudracu bivšeg ćutljivog ugljara. Jednoglasno bi izabran za episkopa. Svojom svetošću, mudrošću i dobrotom zadobi ljubav pastve svoje. Skonča mučenički za Hrista u vreme Dioklecijana.

Beseda

o strašnoj viziji proroka Isaije

Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu

visoku i izdignutu (Isa. 6, 1).

Evo viđenja nad viđenjima! Evo slave nad slavama, i veličanstva nad veličanstvima! Veliku je milost ukazao Bog svima ljudima, što im je dao da vide ovaj zvezdani svet, delo ruku Njegovih. Još veću je milost ukazao On onima, kojima je dao da vide svet angelski, neprolazni i čudesni. No najveću je milost ukazao On jednom malenom broju Svojih izbranika, kojima je dao da vide Njega, Gospoda Savaota, jedinog nestvorenog i Stvoritelja oba sveta. No kako smrtan čovek može videti Boga besmrtnoga? Nije li sam Bog rekao Mojseju: ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ (II Mojs. 33, 20)? I Jevanđelje ne veli li: Boga niko nije video nikad (Jov. 1, 18)? Vaistinu, niko od smrtnih ne može videti lice Božje, t.j. bitnost Božju. Ali po Svome snishođenju i bezgraničnoj dobroti i moći Bog se može pokazati ljudima u nekoliko, i to u nekom obrazu, kakav je ljudima pristupačan. U nekom naročitom obrazu i vidu javljao se On Mojseju, i Iliji, i Danilu i Jovanu Bogoslovu - ne u suštini Svojojno u nekom naročitom obrazu i vidu. Isaija Ga vide na prestolu visoku i izdignutu, t.j. kao Sudiju, uzvišenog nad svima sudijama i svima sudovima zemaljskim. Šestokrilni serafimi stajahu okolo njega, i vikahu jedan drugome govoreći; svяtъ, svяtъ, svяtъ gospodъ Savaotь. Nije, dakle, Gospod sam, nego je Car u carstvu svome nesagledljivom, okružen najuzvišenijim bićima, koja je sazdala sila Njegova. Oko Njega su prvi činovi jerarhije nebeske, glavne vojvode bezbrojnih vojski Njegovih besmrtnih, prvi svetnjaci svetlosti Njegove i neizdržljivog bleska Njegovog. To je čudesno viđenje Isaije, sina Amosova, proroka Božjeg.

Gospode sveti, sveti, sveti, trisveti, pomiluj i spasi nas nečiste i grešne. Tebi slava i hvala vavek. Amin.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar