Današnji svetac donosi mir i zdravlje u svaki dom vernika
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici
danas slave Svetog Lava Katanskog.
Sveti Lav, episkop Katanski:
Pod
vulkanskom planinom Etnom, u gradu Katani, bi Lav sveti dobrim pastirom i
milosrdnim nastavnikom ljudi. Veliko popečenje imaše oko bolnih i sirotnih. I
revnost njegova za veru bi onako isto velika kao i milosrđe njegovo prema
nevoljnim. Pojavi se u tom gradu neki mađioničar Iliodor, koji opsenjivaše
narod raznim maštarijama, i veoma razvraćaše mladež. Jednom za vreme Božje
službe uđe u hram Božji i poče svoje opsenarije. Sveti Lav priđe k njemu, veza
ga jednim krajem omofora i odvede na tržište gradsko. Tu naredi da se naloži
velika vatra, i kad se vatra razgori, on stade posred ognja i uvuče u nj i
Iliodora. Iliodor sav izgori, a Lav osta živ i netaknut. Postideše se od toga
svi oni koji behu zaluđeni Iliodorom i koji gledahu u njemu neko božanstvo. A
milosrdni i revnosni Lav proču se po celome carstvu kao veliki čudotvorac, koji
svojim svetlim čudesima pomaže ljudima. Kada skonča svoj tok, preseli se dušom
ka Gospodu, a iz njegovih mošti poteče celebno miro. Skončao u VIII veku.
Sveti sveštenomučenik Sadok:
Bi episkop
u Persiji posle svetog Simeona. Jednom u snu javi mu se sveti Simeon i reče mu-
"Juče ja, danas ti!” Ove reči Sadok protumači pastvi svojoj kao da znače-
lane ja postradah, ove godine ćeš ti. I zaista te godine uhvati ga car Bi
episkop u Persiji posle svetog Simeona. Jednom u snu javi mu se sveti Simeon i
reče mu: "Juče ja, danas ti!” Ove reči Sadok protumači pastvi svojoj kao
da znače: lane ja postradah, ove godine ćeš ti. I zaista te godine uhvati ga
car Sapor sa mnogim klirom i narodom i izvede na sud. Prvo im naredi, da se
poklone ognju i suncu kao božanstvu. Odgovori Sadok: "Mi smo gotovi usrdno
umreti za Boga našeg, ali suncu i ognju nećemo se pokloniti”. Potom biše mučeni
i osuđeni na posečenje mačem. Pred posečenje uzdiže Sadok molitvu Bogu:
"Operi nas, Gospode, u krvi našoj od grehova naših!” I slavno predade Sadok
sa svojim sveštenicima i vernima tela smrti a duše Bogu besmrtnome. Postradaše
342. ili 344. godine.
Beseda:
o sudu i
osudi
Koji Njega (Hrista) vjeruje, ne sudi mu se,
a koji ne vjeruje, već je osuđen (Jov.
3, 18)
Ne sudi se onome ko veruje Hrista Gospoda, jer
on sam sebe sudi i ispravlja stope svoje prema svetlosti koja ide pred njim.
Kao čovek u dubokoj tami što podešava korake svoje prema sveći u ruci, tako i
onaj ko veruje Hrista, to jest ko se uputio za Hristom kao za svetlošću u tami
života.
A onaj ko ne veruje - već je osuđen.
To jest, onaj ko nema putovođe na nepoznatom putu, tek što je koračio prvi
korak, izgubio je put i zalutao. Ko ne veruje u Hrista, osuđen je na neznanje,
na nemoć, na gnev, na teturanje po krivim i izukrštanim putevima, na porok, na
očajanje, a možda i na samoubistvo. Osuđen je u dva sveta: u ovome svetu na
besmislenu, telesnu i varljivu egzistenciju, a u onom na večnu propast. O kako
je taman put dece neverovanja, i kako dubok bezdan između svakog njihovog prvog
i trećeg koraka!
Gospode svemilosni, zaista nemamo ni u koga i ni
u šta verovati van Tebe. Ti si naš Spasitelj od tame, greha i smrti. Tebi slava
i hvala vavek. Amin.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici!