Vest: Danas su Blagovesti

Danas su Blagovesti

Danas su Blagovesti

 Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Blagovesti.

Blagovesti

Kada se Presvetoj Djevi navrši jedanaest godina prebivanja i služenja pri hramu Jerusalimskom, i četrnaest godina od rođenja - kada, dakle, stupi u 15-tu godinu života, saopštiše joj sveštenici, da po zakonu ona ne može više ostati pri hramu, nego treba da se obruči i stupi u brak. No kako veliko iznenađenje za sve sveštenike bi odgovor Presvete Djeve, da je se ona posvetila Bogu i da želi ostati devojkom do smrti ne stupajući ni s kim u brak! Tada po promislu i vnušenju Božjem prvosveštenik Zaharija, otac Pretečev, dogovorno sa ostalim sveštenicima, sabra dvanaest bezženih ljudi iz plemena Davidova, da bi jednome od njih uručili Djevu Mariju na čuvanje devojaštva njenog i staranje o njoj. I bi uručena starome Josifu iz Nazareta, koji joj beše i srodnik. U domu Josifovom Presveta Djeva produži živeti isto kao i u hramu Solomonovom, provodeći vreme u čitanju Svetog Pisma, u molitvama, bogorazmišljanju, postu i ručnom radu. Gotovo nikad iz kuće ne izlažaše, niti se interesovaše svetskim stvarima i događajima. Malo je s kim uopšte govorila, i nikad bez naročite potrebe. Najčešće je u kući opštila sa dvema kćerima Josifovim. No kada se navrši vreme prorečeno Danilom prorokom, i kada Bog blagovoli ispuniti obećanje svoje izgnanom Adamu i prorocima, javi se veliki arhangel Gavril u odaji Presvete Djeve, i to, kako neki svešteni pisci pišu, u trenutku baš kada je ona držala otvorenog proroka Isaiju i razmišljala o njegovom velikom proročanstvu: Gle, devojka će začeti i rodiće sina! (Is. 7, 14). Javi joj se Gavril u svetlosti arhangelskoj i reče joj: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom! i ostalo sve redom kako piše u Evanđelju božanstvenog Luke (Lk. 1, 26-38). Sa ovom arhangelskom blagovešću, i sa silaskom Duha Svetoga na Djevu Prečistu, otpočinje spasenje ljudi i obnovljenje tvari. Istoriju Novog Zaveta otvorio je arhangel Gavril rečju: Raduj se! da oznamenuje time, da Novi Zavet ima da znači radost za ljude i za svu stvorenu tvar. Otuda i Blagovest se smatra koliko velikim toliko i radosnim praznikom.

BESEDA

O svemogućstvu reči Božje

U Bogi je sve moguće što reče (Lk. 1, 37).

I reče Bog da bude svetlost i bi svetlost: Dok Bog ne reče, svetlosti ne bi. Niti ma koga bi ko bi znao šta je to svetlost, dok Bog ne reče i dok svetlost ne posta. Isto tako. kad Bog reče, onda posta voda i suha zemlja, i svod zvezdani, i bilje, i životinje, najzad i čovek. Dok Bog ne reče, ništa od svega toga ne bi,niti ma koga bi osim Boga, ko bi znao da sve to može postojati. Silom reči svoje Bog stvori sve što se stvori na zemlji i na nebu. Što god Bog zahoće da bude,i rekne da to bude, to mora da bude, i ne može a da ne bude, jer je reč Božja neodoljiva i stvaralačka. Stvorenje sveta veliko je čudo reči Božje.

Stvorivši sve tvari, Bog je opet rečju Svojom postavio red i način postojanja svih tvari i ophođenja i odnošaja tvari prema tvari. I taj red i način što Bog postavi veliko je čudo reči Božje

No postoji red i način među tvarima, vidljivi i dokučivi za nas ljude, a postoji red i način nevidljivi i nedokučivi. Po tome nevidljivom i nedokučivom redu i načinu, koji je tajna u Svetoj Trojici, desiše se i dešavaju se one pojave, koje ljudi nazivaju naročitim čudesima. Jedna takva pojava jeste bezmužno začeće Gospoda Isusa Hrista u utrobi Presvete Deve Marije. To izgleda upadica u vidljivi i dokučljivi red i način, no to nije nikakva upadica za nevidljivi i nedokučljivi red i način. To rođenje vaistinu je veliko čudo, valjda najveće čudo koje je nama smrtnim otkriveno. No i sav stvoreni svet je čudo, i sav vidljivi i dokučljivi red i način je čudo, i svukoliko to čudo postalo je rečju Božjom, dakle onako isto kao što se i Gospod začeo u devičkoj utrobi. I ovo i ono zbilo se silom reči Božje. Zato divni Gavril i odgovara Prečistoj na njeno pitanje, koje je pitanje svih pokolenja: kako to može biti, odgovara joj: u Boga sve je moguće što reče.

O Gospode Bože, Stvoritelju naš, besmrtni i postojani Čudotvorče, urazumi naš razum da više ne sumnja no da veruje, i urazumi naš jezik da više ne pita nego da Tebe proslavlja. Tebi slava i hvala vavek. Amin.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar