Vest: Danas su Bele poklade, zaboravite svađe i oprostite uvrede. Sutra počinje post

Danas su Bele poklade, zaboravite svađe i oprostite uvrede. Sutra počinje post

Danas su Bele poklade, zaboravite svađe i oprostite uvrede. Sutra počinje post

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Svetu prepodobnomučenicu Evdokiju (Bele poklade).

Danas su Bele poklade, zaboravite svađe i oprostite uvrede. Sutra počinje post-0 Sveta prepodobnomučenica Evdokija:

Živela u Iliopolju gradu Feničanskom za vreme carovanja Trajanova. Najpre velika razvratnica, a potom pokajnica, isposnica i najzad mučenica. Razvratom je bila sabrala ogromno bogatstvo. Preokret u njenom životu napravio je, Promislom Božjim, neki stari monah German, i to nehotično. Došav poslom u grad, on odsedne kod jednog hrišćanina, čija se kuća dodirivala sa kućom ove Evdokije. Kada je on noću počeo po običaju monaškom čitati Psaltir i neku knjigu o Strašnome Sudu, Evdokija ga čuje i s pažnjom stane osluškivati njegove reči sve do kraja. Strah i užas obuzme je, tako da je ostala budna do svanuća. A čim svane, ona pošalje sluge da umole toga monaha da dođe k njoj. German dođe, i među njima se otpočne dug razgovor o onome što je starac monah prošle noći čitao, i uopšte o veri i spasenju. Rezultat tih razgovora bude da Evdokija zamoli mesnog episkopa da je krsti. Posle krštenja ona predade sve svoje imanje crkvi, da se razda siromasima, otpusti svoje sluge i robove, a ona se povuče u neki ženski manastir. I tako se odlučno posveti sva monaškom životu, poslušanju, trpljenju, bdenju, molitvi i postu, da bude posle trinaest meseci izabrana za igumaniju. Prožive u manastiru pedesetšest godina, i udostoji se pred Bogom da joj Bog dade toliku blagodat, te i mrtve vaskrsavaše. Kada nasta gonjenje hrišćana od nekoga kneza Vikentija, sveta Evdokija bi posečena mačem. Evo divnog primera, kako jedan sud nečistoće može da se očisti, osveti i ispuni skupocenim nebeskim mirisom, blagodaću Duha Svetoga.

Prepodobni Agapije:

Bio poslušnikom nekoga duhovnika pri manastiru Vatopedu. Uhvaćen od morskih razbojnika i prodan kao rob u Magneziji. Posle dvanaest godina čudesno oslobođen i vraćen u manastir Vatoped pomoću Presvete Bogorodice. Krstio svoje prvašnje gospodare i bio im duhovnik. Ostatak života proveo u podvigu u Vatopedu, i skončao mirno u Gospodu.

Danas su Bele poklade, zaboravite svađe i oprostite uvrede. Sutra počinje post-1 Sveta mučenica Antonina:

Rođena u Nikeji. Za veru Hristovu hapšena i ljuto mučena. Najzad zašivena u vreću i utopljena u jezero 302. godine. No Bog joj dušu spase i proslavi zanavek među angelima na nebu i među vernima na zemlji.

Beseda:

o znanju i tvorenju
Kad ovo znate, blago vama ako ga izvršujete (Jov. 13, J7)
Najvažnije u ovoj izreci Gospodnjoj, draga braćo, jeste to, da Gospod ne blaži znanje nego izvršivanje. On ne kaže apostolima: blago vama kad ovo znate. Tako su govorili neki neznabožaki učitelji, koji su samo u znanju gledali spasenje. Ne. nego Gospod veli: blago vama ako ga izvršujete. Znanje o spasenju doneo je sam Gospod Isus. Do toga znanja niko nije mogao doći svojim trudom. Neki od starih grčkih filosofa govorili su, da rod čovečji ne može ni doći do istine niti se spasti, dok sam Bog ne dođe na zemlju. Gospod je došao među ljude i otkrio je ljudima znanje. Ko god prima ovo znanje, prima i obavezu da ga izvršuje. O koliko će lakše biti na Sudu onome, ko ovo znanje nikad nije primio pa, sledstveno, nije ga ni izvršivao, negoli onome ko je ovo znanje primio i prenebregao njegovo izvršenje! O koliko će lakše biti na Sudu neukim neznabošcima nego učenim hrišćanima!
Sam Gospod pokazao se ne samo kao znalac nego i kao izvršilac. Njegovom savršenom znanju odgovaralo je i savršeno izvršivanje. On je sam lično, pred očima učenika svojih. izvršio sve zapovesti Svoje. I ovu zapovest dao im je posle izvršenog dela smernosti i ljubavi. Kad je oprao noge učenicima, onda im je zapovedio da i oni tako čine jedan drugom.
Nije Gospod došao među ljude da prlja ljude, nego da ih pere. On nikoga nnje uprljao, a oprao je svakoga ko je hteo da se opere. Kakav stid za mnoge od nas, koji se trudimo da samo sebe operemo, a dvaput više trudimo se da druge uprljamo! O braćo moja, to mi braću rođenu prljamo! I Hristos plače kad vidi kako mi blatom klevete prljamo one koje je On krvlju svojom oprao.
Gospode, oprosti nam. Grešimo svaki dan protiv braće svoje. I učini Gospode, braću našu, koju smo mi uprljali, svetlijim od nas u carstu Tvome. Ti si pravedan i sve vidiš. Tebi slava i hvala vavek. Amin.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar