Vest: Danas slavimo zaštitnika pisaca, književnika.

Danas slavimo zaštitnika pisaca, književnika.

Danas slavimo zaštitnika pisaca, književnika.

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Isidor Pelusiot i Prepodobnog Nikolaja.

Danas slavimo zaštitnika pisaca, književnika. -0Prepodobni Isidor Pelusiot

Rodom Misirac; sin uglednih roditelja i srodnik aleksandrijskih patrijaraha: Teofila i Kirila. Proučivši sve nauke svetske, on se odreče bogatstva i svetske slave i sav se predade duhovnom životu radi ljubavi Hristove. Bio je veliki i usrdni branitelj i tumač vere pravoslavne. Po tvrđenju istoričara Nikifora sveti Isidor je napisao preko deset hiljada pisama raznim licima, u kojima je jedne ukorevao, druge savetovao, treće tešio, četvrte poučavao: "Važnije je poučavati se dobrodeteljnom životu nego li krasnorečivom propovedanju", piše on u jednom pismu. U drugom veli: "Ako ko želi da mu se vrline pokažu velikim, neka ih smatra malim, i one će se zaista pokazati velikim". Prvo i osnovno pravilo za Isidora bilo je: prvo tvoriti, pa onda učiti, po primeru Gospoda Isusa. U vreme gonjenja svetog Zlatousta, kada se sav svet podeli u dva tabora, jedan za, a drugi protiv ovoga velikog stuba Pravoslavlja, sveti Isidor stade na stranu Zlatoustovu. On pisaše patrijarhu Teofilu, kakvo je veliko svetilo crkve Zlatoust, i moljaše ga da se okane nenavisti prema njemu. Poživeo je dugo, uradio mnogo, proslavivši Hrista Boga životom i perom i preselio se u Carstvo Hristovo oko 436. godine.

Danas slavimo zaštitnika pisaca, književnika. -1Prepodobni Nikolaj

Ovaj svetitelj beše sa ostrva Krita. Dođe u Carigrad da obiđe svoga srodnika Teodora, igumana manastira Studijskog, pa tu i osta, i zamonaši se. Kao monah Nikolaj prođe sve podvige radi spasenja svoje duše. U vreme gonjenja crkve od strane Lava Jermenina, Teodor i Nikolaj behu ljuto mučeni, unižavani bijeni goveđim žilama, najzad bačeni u tamnicu gde tamnovahu tri godine. Po smrti svetog Teodora Nikolaj posta igumanom studijskim. Još za života činio čudesa silom blagodati Božje. Tako: isceli od bolesti Evdokiju, ženu cara Vasilija, i Jelenu, ženu patrikija Manuila. Teofilu Melisenu, uglednom plemiću, kome se ne držahu deca, blagoslovi novorođenu kćerku i proreče da će živeti i mnogoplodna biti, što se i zbi na radost roditeljima. Na sam dan smrti prizva monahe i upita ih šta im nedostaje. Žita - odgovoriše monasi. Tada reče samrtnik: "Onaj koji je ishranio Izrailja u pustinji, poslaće i vama izobilno pšenice kroz tri dana". I zaista trećega dana doplovi pod manastir lađa puna žita, poslata od cara Vasilija. Preselio se u carstvo nebesko u sedamdeset petoj godini svoga života, 4. februara 868. godine.


Sveti novomučenik Josif

Rodom iz Alepa. Primoravan od Turaka da se poturči, Josif ne samo da odbije to, nego počne izobličavati muhamedanske laži i hvaliti veru Hristovu. Zbog toga bi mučen i obezglavljen 1686. godine.


Običaji

Prepodobni Isidor Pelusiot danas se smatra zaštitnikom pisaca, književnika i svih onih koji žive od pisane reči. Njegove pouke mogu da pomognu ovim ljudima ne samo na poslovnom polju nego i, što je mnogo važnije, duhovnom razvoju. 


Beseda

o sreći Zakheja maloga

Danas dođe spasenije kući ovoj (Lk. 19, 9)
Tako je rekao Onaj, čija je reč život i radost, i obnovljenje pravednim. Kao što se pocrnela gora oblači u zelenilo i cvet od prolećnog daha,tako se i svaki čovek, ma koliko sasušen i zacrnjen grehom, osvežava i podmlađuje od blizine Hristove. Jer Hristova je blizina kao blizina nekog životvornog i mirisnog balsama, što povraća zdravlje, umnožava život, daje miris duši, i mislima, i rečima, Jednom rečju: udaljenost Hristova znači truljenje i smrt, a blizina Njegova znači spasenje i život.
Danas dođe spasenije kući ovoj, reče Gospod ušavši u kuću Zakheja grešnika, Hristos beše spasenje što dođe, a Zakhej beše kuća, u koju On dođe. Svaki je od nas, braćo, kuća, u kojoj stanuje greh, dok je Hristos daleko, i kojoj dolazi spasenje, kada joj se Hristos približi. Da li će se pak Hristos približiti kući mojoj i tvojoj, to zavisi od nas. Gle, On NIJE samovlasno ušao ni u kuću grešnog Zakheja, nego kao najželjeniji gost. Mali Zakhej se penjao na drvo, samr da bi video očima Gospoda Isusa. On Ga je, dakle, tražio, on Ga je želeo. I mi Ga moramo tražiti, da bismo Ga našli, i želeli Ga, da bi nam se približio, i penjati se visoko duhom svojim, da bi susreli njegov pogled. Tada će On posetiti kuću našu kao što je posetio kuću Zakhejevu. A s Njim će doći i spasenje.
Približi nam se, o Gospode, približi, i donesi i nama spasenje Tvoje večno. Tebi slava i hvala vavek. Amin.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar