Vest: Danas slavimo Svetog Jevsevija

Danas slavimo Svetog Jevsevija

Danas slavimo Svetog Jevsevija

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Svetog sveštenomučenika Jevsevija.

Danas slavimo Svetog Jevsevija-0Sveti sveštenomučenik Jevsevije

Sveštenomučenik Jevsevije, episkop samosatski. Veliki izobličitelj arijanstva. Kada se uprazni presto antiohijski, njegovim nastojanjem bi izabran Meletije za patrijarha, Meletije, veliko svetilo crkve, koji se po smrti udostojio velike pohvale od strane svetog Jovana Zlatousta. No arijanci brzo izgnaju ovoga Meletija iz Antiohije. Kada umre zli sin Konstantinov, Konstancije, zacari se jedan gori od njega, Julijan Odstupnik. U vreme gonjenja hrišćana od strane Julijanove, sveti Jevsevije skide sa sebe svešteničke rase a obuče se u vojničko odelo, te pod vidom vojnika obilazaše gonjene crkve po Siriji, Finikiji i Palestini, svuda utvrđujući veru pravoslavnu i postavljajući potrebne jereje i đakone i ostale klirike, a ponegde i episkope. Po šumnoj pogibelji Julijanovoj sveti Jevsevije usavetova Meletija te sazva sabor u Antiohiji 361. godine, na kome behu dvadeset sedam arhijereja, na kome se još jednom više osudi arijanska jeres a provozglasi vera pravoslavna onako kako beše izražena na I vaseljenskom saboru. Pored Meletija i Jevsevija na ovom Saboru naročito je padao u oči sveti Pelagije Laodikijski, čuveni devstvenik i podvižnik. Taj Sabor beše u vreme blagočestivog cara Joviniana. No ovaj car ubrzo umre, a zacari se zli Valent, s kojim dođe opet gonjenje na Pravoslavlje. Sveti Meletije bi prognan u Jermeniju, Jevsevije u Trakiju, a Pelagije u Arabiju. Posle Valenta zacari se car Gracijan, koji dade slobodu Crkvi a zatočene arhijereje povrati na njihova mesta. Tako se vratiše: Meletije u Antohiju, Jevsevije u Samosat, a Pelagije u Laodikiju. U to vreme mnoge eparhije i parohije behu udove, te Jevsevije revnosno hitaše da nađe i narodu da zakonite pastire. No kada on dođe sa izabranim episkopom Marinom u grad Dolihin, da bi novoga arhijereja ustoličio i jeres arijevsku, koja u tom gradu beše silna, izobličio, neki fanatički jeretik baci s krova ćeramidu na Jevsevijevu glavu i rani ga opasno, od koje rane ovaj veliki revnitelj Pravoslavlja, svetitelj i mučenik, umre, da večno živi u rajskom blaženstvu. Postrada 379. godine.

Danas slavimo Svetog Jevsevija-1Sveti mučenik Zinon i Zina

Sveti Zinon beše oficir rimski u gradu Filadelfiji Arabijskoj. A Zina mu beše sluga. Kada u vreme cara Maksimijana nasta gonjenje hrišćana, usudi se sveti Zinon te izađe pred vojvodu Maksima, ispovedi svoju veru u jednoga živoga Boga, i posavetova Maksima, da se i on mane mrtvih idola i da primi jedinu istinitu veru. Naljuti se vojvoda, pa baci Zinona u tamnicu. A kada verni Zina poseti svoga gospodara u tamnici, to i on bi uhvaćen i uhapšen. Zatim obojica behu mučeni za Hrista i najzad bačeni u oganj, u koji nasuše neznabošci ulja. Duše njihove uvenčaše se vencima u carstvu Hristovom, a telesni ostaci biše sahranjeni u crkvi svetog Georgija u mestu zvanom Kiparision.

Danas slavimo Svetog Jevsevija-2Prepodobna Anastasija, majka Svetog Save

Kći grčkog cara Romana IV i supruga Stefana Nemanje. Majka Vukana, Stefana i Rastka. Sa Svetim Nemanjom podigla ženski Bogorodičin manastir na levoj obali Toplice, na ušću reke Kosanice, i tu se zamonašila 1196. godine i dobila monaško ime Anastasija. Njeno kršteno ime je Ana. Upokojila se 21. juna 1200. godine. Sahranjena je u priprati manastira Studenice. Njene mošti počivaju u manastiru Studenici. Pre nekoliko godina đakon Vojislav Bilbija je izradio divan sarkofag u kome se sada nalaze njene mošti.


Beseda

o tome kako se lenjivac izgovara

Lenivac govori: lav je na polju (Priče Sol. 22, 13).

Da bi opravdao svoju lenost, lenjivac ističe teškoće i prepreke nekome poslu, i uveličava ih preko svake mere. Ako mu smeta jedan čovek, on će reći, da mu smeta celo selo; ako šušti lišće, on će pravdati, da ne može na posao zbog bure; ako je pred kućom zec, on će reći - lav! Samo da ne izađe iz kuće, i samo da odloži posao.

Lenjost je sasvim suprotna prirodi čovekovoj, Priroda je čovekova delatelna: ona traži da posluje, da radi, da zida. Lenost je pouzdan znak iznakaženosti prirode kod jednog čoveka. Da je lenost strašan porok, jasno je iz toga, što jedan delatelan čovek nikad ne zavidi lenjivcu, dok lenjivac zavidi delatelnom; isto onako kao što trezven čovek ne zavidi pijancu. dok pijanac zavidi trezvenom čoveku.

O Gospode, Stvoritelju svedelatelni, spasi nas od tupe i poročne lenjivosti, kojom se mi udaljujemo od prirode svoje prvosazdane, od obraza i podobija Tvoga, Vladiko svih tvari! Nadahni nas Duhom Tvojim Svetim, svedvižnim i radostotvornim. Tebi slava i hvala vavek. Amin.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar