Vest: Danas se umite tri puta svetom vodicom. Danas su Sveti car Konstantin i carica Jelena

Danas se umite tri puta svetom vodicom. Danas su Sveti car Konstantin i carica Jelena

Danas se umite tri puta svetom vodicom. Danas su Sveti car Konstantin i carica Jelena

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu; Prepodobnu Jelenu Dečansku.

Danas se umite tri puta svetom vodicom. Danas su Sveti car Konstantin i carica Jelena-0Sveti car Konstantin i carica Jelena

Roditelji Konstantinovi behu car Konstancije Flor i carica Jelena. Flor imaše još dece od druge žene, no od Jelene imaše samo ovoga Konstantina. Tri velike borbe imaše Konstantin kad se zacari: jednu protiv Maksencija, tiranina u Rimu, drugu protiv Skita na Dunavu i treću protiv Vizantinaca. Pred borbu sa Maksencijem, kada Konstantin beše u velikoj brizi i sumnji u uspeh svoj, javi mu se na danu presjajan krst na nebu, sav okićen zvezdama, i na krstu stajaše napisano: ovim pobeđuj. Car udivljen naredi da se skuje veliki krst, sličan onome što mu se javi, i da se nosi pred vojskom. Silom krsta, on zadobi slavnu pobedu nad brojno nadmoćnim neprijateljem. Maksencije se udavi u reci Tibru. Odmah potom Konstantin izda znameniti Edikt u Milanu 313. godine, da prestanu gonjenja hrišćana. Pobedivši Vizantince, on sagradi divan prestoni grad na Bosforu, koji se od tada prozva Konstantinopolj. No pred tim Konstantin pade u tešku bolest prokaznu. Žrečevi i lekari savetovahu mu kao lek kupanje u krvi zaklane dece. No on to odbi. Tada mu se javiše apostoli Petar i Pavle i rekoše mu da potraži episkopa Silvestra koji će ga izlečiti od strašne bolesti. Episkop ga pouči veri hrišćanskoj i krsti, i prokaza iščeze sa tela carevog. Kada nasta razdor u crkvi zbog smutljivog jeretika Arija, car sazva I vaseljenski sabor u Nikeji 325. godine, gde se jeres osudi, a Pravoslavlje utvrdi. Sveta Jelena, blagočestiva majka careva, revnovaše mnogo za veru Hristovu. Ona poseti Jerusalim i pronađe Časni Krst Gospodnji, i sazida na Golgoti crkvu Vaskrsenja i još mnoge druge crkve po Svetoj Zemlji. U svojoj osamdesetoj godini predstavi se ova sveta žena Gospodu 327. godine. A car Konstantin nadživi svoju majku za deset godina i upokoji se u svojoj šezdeset petoj godini u gradu Nikomidiji. Telo njegovo bi sahranjeno u crkvi Svetih Apostola u Carigradu.

Prepodobni mučenik Pahomije

Rodom iz Male Rusije. U mladosti uhvate ga Tatari i prodaju jednom Turčinu kožaru kao roba. Proveo u ropstvu dvadeset sedam godina, u mestu Usaki u Maloj Aziji. Nasilno ga poturče. Ode u Svetu Goru, zamonaši se i provede dvanaest godina pri manastiru svetog Pavla. Reši se da postrada za Hrista. Njegov starac duhovnik Josif otprati ga u Usaki gde se Pahomije javi svom bivšem gospodaru kao hrišćanin u monaškom odelu. Turci ga udare na muke, potom bace u tamnicu, i najzad poseku 8. maja 1730. godine na sam dan Vaznesenja. Od njegove krvi i moštiju desila se mnoga čudesa. Sahranjen na ostrvu Patmosu u crkvi svetog Jovana Bogoslova. Tako ovaj seljak maloruski postade mučenik i vencenosac u carstvu Hristovom.

Danas se umite tri puta svetom vodicom. Danas su Sveti car Konstantin i carica Jelena-1Prepodobna Jelena Dečanska

Sveta Jelena Dečanska je bila sestra Svetog kralja Stefana Dečanskog i žena bugarskog cara Šišmana drugog. Da bi zaratio sa Srbijom Šišman je svoju ženu na silu oterao u jedan manastir u Bugarskoj. Nakon što je on doživeo poraz u sudaru sa srpskom vojskom, Neda (njeno svetovno ime) je oslobođena i došla je u Srbiju, gde se zamonašila pod imenom Jelena. Podvizavala se u isposnicama dečanskim. Nije nam poznata tačna godina kada se upokojila (polovinom 14. veka) a sahranjena je u dečanskom hramu, gde joj se i danas nalaze njene svete mošti. Jednom prilikom, kada su Turci pokušali da unište manastir Dečane, iz njene grobnice, kao i iz grobnice Svetog kralja Stefana izbio je plamen koji je oterao napadače. Slavi se na dan Svetih Konstantina i Jelene - 03. juna. U Metohiji se nalazi jedna njena zadužbina, manastir Budisavci (kod Kline), koji je građen kad i manastir Dečani, samo je znatno manji. Manastir je danas metoh Pećke Patrijaršije i preživeo je uništavanje po okončanju rata. U Budisavcima Patrijaršija još uvek ima znatno imanje. U manastiru su tri monahinje, a nakon rata, u Budisavcima je kidnapovan jeromonah Stefan Purić, o kome se još uvek ništa ne zna.

Beseda

o deci Božjoj

Ovaj Duh svjedoči duhu našemu da smo djeca Božja (Rim. 8, 16)

Onaj ko ima u sebi Duha Božjega - samo onaj ima i svedočanstvo, da je dete Božje. Bez Duha Božjega nema ni toga svedočanstva. Niti pak vascela vasiona može dati toga svedočanstva. Sama vasiona, bez Duha Božjega, šta nam drugo svedoči nego da smo mi njeni robovi, njena žrtva, koju ona nemilosrdno guta. Neznabošci su, u stvari, tako i mislili. Bogoborci naših dana - ne misle li i oni tako? Misle. Jer zaista teško je i oteti se od te misli čoveku koji nije poznao Duha Hristova, Duha Božjega, Svedoka nebesnoga. Ne primiste duha ropstva, govori isti apostol. Kakav je to duh ropstva? Svaki drugi osim Duha Božjega koga Hristos Gospod šalje onima koji njega ljube. Jedino je Duh Božji Svesveti duh slobode i posinaštva.

O sreće, o mira, o radosti, kad se Duh Božji svije u očišćeno srce čovečje kao lastavica u svoje gnezdo! Tada nada otvori stotine kapija na tamnici vasione, i zagrljaj naš, širi od vasione, pruža se ka Nekome većem i milostivijem od vasione. Kome? Ocu! I mi onda kličemo:

Avva, Oče!

Svedočanstvo o Bogu koje dolazi kroz oči, može nas i dovesti u sumnju da smo i mi čeda Božja. Ali svedočanstvo, koje nam dolazi iz srca, od Duha Božjega, ne ostavlja ni najmanje sumnje. To Bog svedoči o Bogu. Kakve tu može biti sumnje? I miluje nas Bog Duh Sveti u samome srcu bića našeg. Kakve tu može biti sumnje? Ne; nego tada mi znamo i osećamo sasvim pouzdano, da je Bog-Otac, a mi - čeda Božja. Ničije sluge, ničiji robovi, no - čeda Božja.

O Gospode Bože Duše Sveti, useli se u nas i ostani s nama kao Svedok Trojice i Carstva, kao Svedok Raja besmrtnoga. Tebi slava i hvala vavek. Amin.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar