Danas se setite dragih preminulih ljudi, odajte im počast i posetite groblja
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici
danas slave Prvo i drugo obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja.
Obretenije
glave Svetog Jovana Krstitelja:
Veliki i
slavni Krstitelj Jovan bi posečen po želji i nagovoru zlobne Irodijade, žene
Irodove. Kada Jovan bi posečen, naredi Irodijada da mu se glava ne sahranjuje
zajedno sa telom, jer se bojaše da strašni prorok nekako ne vaskrsne. Stoga uze
njegovu glavu i zakopa je na nekom skrivenom i beščesnom mestu, duboko u
zemlju. Njena dvorkinja beše Jovana, žena Huze, dvorjanina Irodova. Dobra i
blagočestiva Jovana ne mogaše trpeti da glava Božjega čoveka ostane na mestu
beščesnome, iskopa je tajno, odnese u Jerusalim i sahrani na Gori Jeleonskoj.
Ne znajući o svemu tome, car Irod kada dozna o Isusu kako čini velika čudesa,
uplaši se i reče: "To je Jovan koga sam ja posjekao, on ustade iz
mrtvih" (Mk 6, 16). Posle izvesnog vremena neki znamenit vlastelin
poverovavši u Hrista, ostavi položaj i sujetu svetsku i zamonaši se, i kao
monah, s imenom Inokentije, nastani se na Gori Jeleonskoj baš na onom mestu gde
je glava Krstiteljeva bila zakopana. Hoteći da zida sebi ćeliju, on kopaše
duboko i nađe zemljan sud i u njemu glavu, za koju mu se javi tajanstveno, da
je Krstiteljeva. On je celiva i zakopa na tom istom mestu. Po Božjem promislu
ta čudotvorna glava docnije išla je od ruke do ruke, ponirala u mrak zaborava i
opet objavljivana, dok najzad nije u vreme blagočestive carice Teodore, majke Mihailove
i žene Teofilove, i u vreme patrijarha Ignjatija, preneta u Carigrad. Mnoga
čudesna isceljenja dogodiše se od glave Pretečine. Važno je i interesantno je,
da dok bi živ, "Jovan ne učini nijedno znamenje" (Jn 10, 41) a,
međutim, njegovim moštima dade se blagodatna čudotvorna moć (v. 7. januar; 25.
maj.; 24. jun; 29. avgust i 23. septembar).
Prepodobni Erazmo, inok pečerski:
Nasledi
veliko bogatstvo od svojih roditelja, i sve utroši na ukrašenje crkava,
naročito na posrebrenje i pozlaćenje ikona. A kada osiromaši i osta bez išta,
bi prezren od sviju. Našapta mu đavo da je on uludo straćio svoje imanje: mesto
da ga razda siromasima, on ga je dao na ukrašenje crkava. Podade se Erazmo tome
iskušenju i poverova, zbog čega prezre sebe i pade u očajanje i poče živeti
besputno i bezakono. Kada mu se približi čas smrtni, skupiše se bratija oko
njega i razgovarahu o njegovim gresima, jer on ne znađaše za sebe. Na jednom
ispravi se on u postelji i reče: "Oci i braćo, tako je kako velite, grešan
sam i nepokajan, no evo javiše mi se sveti Antonije i Teodosije, a potom i
Presveta Bogorodica i rekoše da mi je Gospod dao još vremena za
pokajanje". Još mu je Bogorodica rekla ohrabrujuće reči: "Siromahe
imate sa sobom na svakom mestu a crkve moje nemate". I požive još tri dana,
i pokaja se i usnu u Gospodu. Ovo nas uči da je revnost za crkvu i ukrašavanje
crkava bogougodno delo. Sveti Erazmo se upokojio 1160. godine.
Beseda:
o pokajanju
i oproštenju grehova
Da se
propovijeda pokajanje u ime njegovo
i oproštenje grijeha (Lk. 24, 47)
Ovo je završna
poruka Spasiteljeva svetim apostolima. U ovim rečima, kao u orahovoj ljusci,
sadrži se Jevanđelje izmirenja Boga sa ljudima. Šta traži Bog od ljudi, i šta
im daje? Traži pokajanje, a daje oproštenje grehova. Traži malo, a daje sve. Neka
se samo ljudi pokaju za učinjene grehe i neka prestanu grešiti, i primiće od
Boga sve; ne samo sve što im srce može poželeti, nego i više. mnogo više.
Uistini, bezgrešnima je obećavao sve. Bezgrešnici će biti naslednici carstva
Božjega, sinovi Božji, deca svetlosti, deca besmrtnosti, drugovi angela, braća
Hristova. Bezgrešni će imati izobilje moći, izobilje radosti. Bezgrešni će
imati sve, jer im je sve obećano.
Neka se samo ljudi pokaju, i primiće sve. Neka
se samo prosjak očisti i okupa i preobuče u čistotu pred vratima carskog dvora,
i biće odmah uveden u carski dvor, i biće sretnut i zagrljen od cara. i imaće
sve. Živeće s carem, sedeće za carskom trpezom, imaće sve, sve, sve!
O braćo moja, ovo nisu samo reči, nego je ovo
živa i sveta istina. Jer mi znamo, da mnogi pokajnici i pokajnice primiše sve
ovo što je obećano. Mnogi se javiše iz onog sveta i potvrdiše istinitost ovih
reči, posvedočivši kako sad žive kao carski sinovi i carske kćeri. Ali se oni
pokajaše blagovremeno; a nama još ostaje da se pokajemo, ako želimo biti s
njima zajedno kao naslednici carstva.
Gospode milostivi, pomozi nam da se pokajemo pre
smrti da bismo i mi večno živeli. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici!