Vest: Danas obeležavamo Svetog Martina Ispovednika

Danas obeležavamo Svetog Martina Ispovednika

Danas obeležavamo Svetog Martina Ispovednika

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici slave Svetog Martina Ispovednika.

Dans obeležavamo Svetog Martina Ispovednika-0 Sveti Martin ispovednik, papa Rimski:

Postao papom 5 jula 649 god. baš u vreme jarosne raspre pravoslavnih s jereticima monotelitima (jedinovoljnicima). Carovaše tada Konstans II, unuk Iraklijev, a patrijarh carigradski beše Pavle. Da bi uspostavio mir u crkvi sam car napisa knjižicu Tipos, koja bi veoma po volji jeretika. Papa Martin sazva sabor od 105 episkopa, na kome se osudi ova knjižica careva. U isto vreme napisa papa pismo patrijarhu Pavlu moleći ga da se drži čiste vere pravoslavne i da cara savetuje, da se okane jeretičkih mudrovanja. To pismo ražljuti i patrijarha i cara. I car posla nekoga vojvodu Olimpija u Rim, da dovede papu vezana u Carigrad. Vojvoda se ne drznu vezati papu, ali nagovori jednog vojnika, da ga mačem ubije u crkvi. No kada vojnik uđe u crkvu s mačem skrivenim, na jedanput oslepi. Tako Promislom Božjim Martin izbeže smrt. U to vreme napadahu Saraceni na Siciliju, i vojvoda Olimpije ode u Siciliju, gde i umre. Tada spletkom patrijarhajeretika Pavla car posla drugog vojvodu, Teodora, da veže i dovede papu pod optužbom, da on, papa, stoji u dosluhu sa Saracenima, i da ne štuje Prečistu Bogomater. Kada vojvoda stiže u Rim i pročita optužbu protiv pape, ovaj odgovori, da je to kleveta, da on nema nikakve zajednice sa Saracenima, protivnicima Hrišćanstva, "a prečistu Bogomater ako ko ne štuje i ne ispoveda i njoj se ne klanja, da bude proklet i ovoga i onoga veka". No to ne izmeni odluku vojvodinu. Papa bi vezan i doveden u Carigrad, gde bolan prebolan ležaše dugo u tamnici, mučen teskobom i glađu, dok najzad ne bi osuđen na progonstvo u Herson, gde požive 2 godine i skonča predav dušu svoju Gospodu, radi koga je mnogo postradao, 655 god. Na dve godine pre njega umre okajani Pavle. I kad ga car poseti pred smrt, on okrete glavu duvaru i plakaše ispovedajući da je mnogo grešio protiv pape Martina, i moleći cara da Martina oslobodi.

Sveti mučenici Antonije, Jovan i Evstatije:

Sva trojica behu najpre neznabošci i poklonici ognja. Behu sluge na dvoru kneza Litovskog Olgarda u Vilni. Ranije se imenovahu: Kruglec, Kumec i Nežilo. Sva trojica kršteni od sveštenika Nestora. Sva trojica obešeni, jedan za drugim, na jednom istom dubu, 1347 god. Taj dub hrišćani poseku i sagrade crkvu u slavu Svete Trojice, u koju polože česne mošti mučenika, a na panju od duba naprave časnu trpezu. Mošti njihove su u Vilni.

Sveti mučenik Ardalion Glumac:

Bio najpre glumac komedijant. Radi uveseljenja naroda on je najradije igrao ulogu mučenika za veru ismejavajući hrišćane na sve moguće načine. No kada nasta gonjenje hrišćana u vreme Maksimijana, njegov duh se potpuno promeni. On pred narodom viknu veleglasno, da je on hrišćanin, i da se ne šali. Zbog toga bi Ardalion suđen, i postrada za Hrista, i umre privezan na usijanu gvozdenu lesu, odigravši tako pravu i česnu ulogu mučenika.

BESEDA:

o ličnom opitu sviju apostola

Što čusmo, što vidjesmo očima

svojima, što rasmotrismo i ruke

naše opipaše... to javljamo vama (I Jov. 1).

Eto kakva je apostolska propoved! Apostoli ne govore kao svetski mudraci, niti kao filosofi, a najmanje kao teoretičari, koji stvaraju pretpostavke o nečem, da bi nešto pronašli. Oni govore o stvarima, koje oni nisu tražili, no koje su njih neočekivano okružile, o faktu, koga nisu oni našli nego koji je njih, tako reći, iznenadno našao i spopao. Oni se nisu bavili duhovnim istraživanjima, niti su izučavali psihologiju, niti su se još manje zanimali spiritizmom. Njihovo zanimanje bio je ribolov - jedno skroz čuvstveno, telesno zanimanje. I kad su lovili ribu njima se javio Bogočovek i oprezno i lagano počeo uvoditi ih u jedno novo zanimanje, u službu Sebi. Oni Mu nisu odmah poverovali, nego su još opreznije i laganije, sa strahom i nedoumicom i mnogim kolebanjem, prilazili k Njemu i raspoznavali Njega. Dok nisu mnogo puta videli očima svojim, i dok nisu mnogo puta rasmotrili i rukama opipali. Njihov doživljeni fakt je nadprirodan, no njihov metod raspoznavanja toga fakta skroz je čuvstven i pozitivno-naučan. Nijedan moderan naučnik ne bi se mogao poslužiti pozitivnijim metodom u upoznavanju Hrista. Apostoli su videli ne jedno čudo nego mnogobrojna čudesa; oni su čuli ne jednu pouku nego toliko pouka, koliko se ne bi moglo napisati u mnoge knjige; oni su gledali vaskrslog Gospoda punih 40 dana, s Njim hodali, s Njim razgovarali, s Njim jeli, Njega dodirivali. Rečju: oni su lično i iz prve ruke imali hiljade čudesnih fakata, kojima su saznali i utvrdili jedan krupan fakt, na ime: da je Hristos Bogočovek, Sin Boga Živoga, čovekoljubivi Spasitelj ljudi i svesilni Sudija živih i mrtvih.

O Gospode vaskrsli, utvrdi nas u veri i revnosti Tvojih svetih apostola. Tebi slava i hvala vavek. Amin.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar