Danas obeležavamo Sveta 42 mučenika Amorejska
Srpska pravoslavna
crkva i njeni vernici danas slaveSveta
42 mučenika Amorejska.
Sveta
42 mučenika Amorejska:
Ovo behu
sve vojvode vizantijskog cara Teofila. Pa kada car Teofilo izgubi bitku protiv
Saracena oko grada Amoreje, Saraceni uzeše grad, zarobiše mnoge hrišćane, među
kojima i ove vojvode. Ostale hrišćane ili pobiše ili prodadoše u ropstvo, a
vojvode baciše u tamnicu gde tamnovahu sedam godina. Više puta dolažahu
muslimanski prvaci, da ih savetuju da prime veru Muhamedovu, no vojvode ne
hteše to ni čuti. Kada Saraceni govorahu vojvodama, da je Muhamed pravi prorok,
a ne Hristos, upitaše ih vojvode: ako bi se dva čoveka prepirali o jednu njivu,
pa jedan rekao: moja je njiva, a drugi: nije nego moja, pri tom jedan od njih
imao mnogo svedoka, da je njegova njiva, a drugi nemao nijednog svedoka osim
sebe samog, šta bi vi rekli: čija je njiva? Odgovoriše Saraceni: zaista, onoga
koji ima mnogo svedoka! - Pravo ste presudili, odgovoriše im vojvode. Tako je
sa Hristom i Muhamedom. Hristos ima mnoge svedoke, stare proroke, koje i vi
priznajete, koji svi od Mojseja pa do Jovana Preteče svedoče o Njemu, a Muhamed
sam za sebe svedoči da je prorok, i nema nijednog svedoka. - Postideše se
Saraceni, no tad opet pokušaše da brane svoju veru ovako: da je naša vera bolja
od hrišćanske vidi se po tome, što Bog nama dade pobedu nad vama, i dade nam
najbolje zemlje u svetu, i carstvo mnogo veće od hrišćanskog. Na to vojvode
odgovoriše: ako bi tako bilo, onda bi i idolopoklonstvo egipatsko i vavilonsko
i jelinsko i rimsko, kao i ognjepoklonstvo persijsko, bile istinite vere, jer u
jedno vreme svaki od ovih naroda pobeđivao je ostale i vladao njima. Očigledno
je da vaša pobeda i sila i bogatstvo ne dokazuju istinitost vaše vere. A mi
znamo, da Bog nekad daje pobedu hrišćanima, a nekad popušta muke i stradanje,
da ih ispravi i privede pokajanju i očišćenju od grehova. Posle sedam godina
behu posečeni, 845. godine. Tela im behu bačena u Eufrat reku, no isplivaše na
drugu obalu gde ih hrišćani sabraše i česno sahraniše.
Blaženi Jov:
Rođen u Moskvi 1635.
godine. Pojanje i služba crkvena privukle ga crkvi. Postao duhovnikom cara
Petra Velikog, no zbog neke klevete udaljio se u Solovecki manastir gde se
tvrdo podvizavao. Upokojio se u Gospodu 1720. godine. u osamdesetpetoj godini
svojoj. Pred smrt uzviknuo: "Blagosloven je Bog otaca naših! Pa kad je
tako, ne bojim se, no s radošću odlazim iz sveta".
Sveti mučenici Konon otac i Konon sin:
Otac beše
već starac a sin mladić od sedamnaest godina. U vreme Dometijana behu testerom
prestrugani zbog vere Hristove, i proslaviše se u crkvi na zemlji i na nebu.
Česno postradali 275. godine.
Beseda:
o
nasledniku i o robu
Dok je našljednik mlad ništa nije bolji od
roba (Gal. 4. 1)
Dok je carević u kolevci, šta je on bolji od
sina robova? Niti je telo njegovo bolje, niti misli njegove uzvišenije, niti
želje njegove čistije. Kakav je sin carev, takav je i sin robov, takav i sin
prosjakov. I za nekoliko godina sin carev ne razlikuje se od sina roba. Kada
pak sin carev poraste i sa punom svešću o svom dostojanstvu primi vlast nad
carevinom, a kada sin robov poraste i sa punom svešću podlegne jarmu ropskom,
tada se vidi ogromna razlika. Tada se objavljuje jasno, da naslednik i rob nisu
jednaki, jer rob ima da robuje a car da gospodari.
Tako je i s hrišćaninom i nehrišćaninom, hoće
apostol da kaže. Nehrišćanin robuje prirodi, hrišćanin vlada prirodom. I
nehrišćanski period istorije roda ljudskog pokazuje kako je čovek bio rob
stihija, rob tela, rob idola i tvorenja. A hrišćanski period istorije roda
ljudskog pokazuje kako je čovek gospodar i vlastelin, plemić carskoga roda i
naslednik svega.
Čak i oni koji su znali za jednoga istinitog
Boga, kao što su bili Izrailjci, nisu bili prema Bogu kao deca i naslednici
prema ocu svome nego kao robovi i sluge prema gospodaru i sudiji. A kad
se navrši vrijeme, i dođe na zemlju Sin Božji Jedinorodni, On učini
da primimo posinaštvo, i da Duhom Božjim oslovljavamo Boga: Avva
Oče!
Što dođe, braćo, Hristos na zemlju? Da nas učini
boljim od robova, da nam da pravo sinova i dužnost gospodara. Pravo sinova
jeste da imenom Hristovim zovu Boga Ocem, i dužnost je gospodara da vladaju nad
sobom, nad svojim telom, nad svojim mislima i željama i nad svom prirodom oko
sebe.
Sine Božji Jednorodni, Tvojom milošću i žrtvom
mi smo primili posinaštvo; o pomozi nam da ga Tvojom pomoći u čistoti i istini
održimo do kraja. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici!