Vest: Danas je Prepodobni Petar Atonski

Danas je Prepodobni Petar Atonski

Danas je Prepodobni Petar Atonski

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Prepodobni Onufrije Veliki; Prepodobni Petar Atonski.

Danas je Prepodobni Petar Atonski-0Prepodobni Onufrije Veliki

Punih šezdeset godina beše proživeo ovaj sveti podvižnik u pustinji kada ga poseti monah Pafnutije. Kosa i brada dosezale su mu do zemlje, a telo mu je bilo obraslo dugom dlakom zbog dugovremene nagote. Sve vlasi na njemu bile su bele kao sneg, i ceo izgled njegov blešteći, uzvišen i strašan. Videći Pafnutija on ga oslovi imenom, pa mu po tom ispriča žitije svoje u pustinji. Njegov angel hranitelj javio mu se i doveo ga na to mesto u pustinji. Dugo vremena hranio se samo zemljom, koje se retko nahodilo u pustinji, a posle toga, kada je izdržao ljutu borbu s iskušenjima demonskim i kada mu se srce sasvim ukrepilo u ljubavi k Bogu, angel Božji donosio mu je hleb za ishranu. A osim toga po blagom Promislu Božjem poraste kraj njegove ćelije i jedna palma, koja je donosila dobar plod urme, i otvori se izvor žive vode. "A najviše", reče Onufrije, "hranim se i pojim slatko rečima Božjim". Na pitanje Pafnutijevo, kako se pričešćuje, odgovori pustinjak, da mu angel Božji svake subote donosi pričešće i pričešćuje ga. Drugi dan starac reče Pafnutiju, da je to dan njegovog odlaska iz ovoga sveta, prekloni kolena, pomoli se Bogu i predade svoj duh Bogu. U tom vide Pafnutije nebesnu svetlost kako osvetli telo upokojenog sveca i ču pojanje angelskih sila. Sahranivši česno Onufrijevo telo, Pafnutije se vrati u svoj manastir, da kao živi svedok priča drugima na korist čudno žitije čoveka Božjega i veličinu Božjeg promišljanja o onima, koji se svecelo predadu Bogu na službu. Onufrije skonča 400. godine.

Danas je Prepodobni Petar Atonski-1Prepodobni Petar Atonski

Rodom Grk, i vojnik po zanimanju. Vojujući jednom protiv Arapa, bude zarobljen, okovan u verige i bačen u tamnicu. Tamnovaše Petar dugo u gradu Amari na reci Eufratu, i sve moljaše Boga da ga oslobodi tamnice i odvede u neku pustinju, gde bi se sav posvetio molitvenom podvigu. Javi mu se sveti Simeon Bogoprimac sa svetim Nikolom u tamnici, dodirnu mu žezlom svojim okove, i ovi se istopiše kao vosak, a Petar se najedanput obrete u polju van grada. Odmah krene na put za Rim, gde na grobu apostola Petra bude od samog pape postrižen za monaha. Zatim krene lađom opet za Istok. U snu mu se javi presveta Bogorodica sa svetim Nikolom; i reče Bogorodica svetom Nikoli, da je odredila Petru Goru Atonsku za podvizavanje. Petar dotle nije bio ni čuo za Goru Atonsku. Iskrcavši se, dakle, u Svetu Goru Petar se useli u jednu pećinu, gde provede pedeset tri godine u teškim podvizima, u borbi sa glađu i žeđu, sa žegom i mrazom, a najviše sa silama demonskim, dokle sve ne savlada s pomoću Božjom. Pošto je izdržao prva iskušenja i položio dobro prve teške ispite pred Bogom, angel Božji počeo mu je donositi hleb svakih četrdeset dana. Nekoliko puta javljao mu se iskušitelj đavo u vidu angela svetla, no Petar ga je odagnao krsnim znakom i imenom Presvete Bogorodice. Na godinu dana pred smrt pronašao ga neki lovac, koji je lovio jelene po Atonu, i iz usta svetiteljevih čuo žitije njegovo. Skončao 374. godine. Mošti mu prenete u Makedoniju.

Danas je Prepodobni Petar Atonski-2Prepodobni Timotej, pustinjak misirski

Podvizivao se najpre u Tivaidi, a potom udaljio se u pustinju, gde je proveo trideset godina. Ugodivši Bogu, skončao mirno.

Prepodobni Vasijan i Jona

Monasi Soloveckog manastira. Utopili se i bili izbačeni na obalu 1651. godine. Nad njihovim grobom pokazalo se neko znamenje, i zbog toga crkva sazidana. Docnije tu je postrojen manastir Petrominski. Jednom car Petar Veliki, spasavši se od bure, provede tu tri dana i napravi krst i pobode na obali.

Beseda

o dvorcu i kolibi

Dom bezbožnički raskopaće se, a koliba pravednijeh cvjetaće (Priče Sol. 14, 11)

Dvor Irodov leži u ruševinama, a pećina Vitlejemskog Mladenca stoji. Krune ćesarske izgubljene su, a kosti mučenika sačuvane su. Palate neznabožačkih careva pretvorile su se u gomile kamenja i prašine, a pećine isposničke razrasle se u prekrasne hramove. Zlatni idoli rasuti su u ništa, a verige apostola Petra čuvaju se kao svetinja. Silna država rimska sada je samo jedna priča o mrtvacu, dok je koliba hrišćanska, Crkva Sveta, danas najmoćnija država na svetu. Gde su Jevreji, Bogoubice? Rasuti po svetu. Gde su silni Rimljani? U grobu. Gde je sila krvavog Nerona? Gde moć opakog Dioklecijana i podlog Maksimijana? Gde uspeh Julijana bogootpadnika? Gde su te kule visoke? Tamo gde i kula Vavilonska: pod prahom i pepelom, pod sramom i prokletstvom.

Pođite po svome gradu i raspitajte, koliko je domova bezbožničkih raskopato? Koliko li koliba pravedničkih uzraslo u domove prekrasne? Na pravdi je, braćo, zasnovano nebo i zemlja, na Božjoj nepokolebljivoj pravdi. Zato sve tvorevine bezbožničke jesu kao naduti mehur, koji prsne i tabani ga mimoprolaznika zgaze. Dvorovi faraonski i vavilonski su kao zgaženi mehuri, a šator pravednog Avrama zeleni se i cveta u večnosti. O braćo moja, kako je svesilna i dugotrajna pravda, i kako je nepravda hučna i prolazna kao oluja na letnjem danu!

O Gospode Pravedni, kako si veličanstven i dosledan u držanju pravde. Tebi slava i hvala vavek. Amin.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar