Vest: Danas je praznik Svetog proroka Zaharija i pravedne Jelisavete, roditelja Svetog Jovana Preteče

Danas je praznik Svetog proroka Zaharija i pravedne Jelisavete, roditelja Svetog Jovana Preteče

Danas je praznik Svetog proroka Zaharija i pravedne Jelisavete, roditelja Svetog Jovana Preteče

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Sveti Prorok Zaharije i pravedna Jelisaveta.

Danas je praznik Svetog proroka Zaharija i pravedne Jelisavete, roditelja Svetog Jovana Preteče-0Sveti prorok Zaharije i pravedna Jelisaveta

Otac svetog Jovana Preteče, sin Varahijin, od roda Avije, iz plemena Aronova. Beše načalnik sveštenika iz roda Avijeva, koje držaše osmu čredu služenja u hramu Jerusalimskom. Žena mu beše Jelisaveta kći Sovije, sestre sv. Ane, matere sv. Bogorodice. U vreme cara Iroda, detoubice, služaše Zaharija jednoga dana, prema svojoj čredi, u hramu Jerusalimskom. I javi mu se u oltaru angel Božji, od koga se Zaharija ustraši. A angel mu reče: ne boj se, Zaharija (Lk. 1). I objavi angel Zahariji, da će mu žena Jelisaveta roditi sina, prema molitvama njihovim. A behu oboje stari, i Zaharija i Jelisaveta. Kada Zaharija posumnja u reči nebesnog vesnika, reče mu angel: Ja sam Gavril što stojim pred Bogom. I onemi Zaharija od toga časa, i ne progovori sve dok mu se sin ne rodi, i dokle on ne napisa na daščici: Jovan mu je ime. Tada mu se otvoriše usta i on veličaše Boga. Docnije kada se rodi Gospod Isus i kada Irod poče ubijati decu Vitlejemsku, posla Irod ljude da nađu i sina Zaharijina i ubiju. Jer ču Irod o svemu što se dogodi sa Zaharijom i kako se rodi Jovan. Videći vojnike Jelisaveta uze Jovana u ruke – beše mu tada godina i po – i pobeže s njim od kuće, i begaše po kamenitim i pustim mestima. A kada vide vojnike, gde je gone, ona povika gori: "goro Božja, primi mater s detetom!" I otvori se stena i sakri u sebi majku i dete. Irod razjaren što Jovan ne bi posečen naredi te posekoše Zahariju pred oltarom. Krv Zaharijina prosu se po mermeru i stvrdnu se kao kamen, i osta tako kao svedočanstvo zločina Irodova. A tamo gde se sakri Jelisaveta sa Jovanom otvori se pećina, i voda proteče i palma rodna izraste Božjom silom. 40 dana po smrti Zaharijinoj upokoji se i blažena Jelisaveta. I osta mladenac Jovan u pustinji, hranjen angelom i čuvan Božjim Promislom do onoga dana kada trebaše da se javi na Jordanu.

Sveti mučenik Juventin i Maksimin

Žitije ova dva sveta čoveka malo se zna, no njihovo stradanje za Hrista poznato je iz jedne besede Zlatoustove u pohvalu njihovu. Oni su bili vojnici u vreme cara Julijana Odstupnika. Na jednom vojničkom piru oni u razgovoru s drugima osude cara zbog gonjenja hrišćana. Neko to dostavi caru, i car njih u tamnicu. Neki carevi ljudi posete ih s namerom, da ih odvrate od vere prave, govoreći im kako su se i mnogi njihovi drugovi odrekli Hrista. Na to oni viteški odgovore: "za to baš mi moramo stojati hrabro i prineti sebe na žrtvu zbog njihovog odstupništva." U noćnoj tami posečeni mačem. No mošti njihove budu nađene i projave se čudotvornim.

Svetih 70 mučenika

Na čelu sa Urvanom, Teodorom i Medimnom behu ovi izabrati od hrišćana Carigradskih u vreme Valentovog gonjenja Pravoslavlja, da kao najčestitiji i najugledniji građani prestonice idu u Nikomidiju i mole cara jeretika (arijevca), da bar živote poštedi pravoslavnih hrišćana. Car se razjari, i reče im da se vrate, a tajno naredi lađarima, da kad budu na moru zapale lađu, a oni da se u čamcu spasu i vrate. Tako zle sluge goreg gospodara i učiniše. Tela ove dične Sedamdesetorice biše sagorena i u more utopljena, no duše njihove isplivaše u pristanište večnog blaženstva.

Prepodobni Atanasije

Podvizavao se u Vilni, i docnije bio iguman manastira u Brestu. Zbog svoje nepokolebljivosti u Pravoslavlju posečen od katolika 5. sept. 1648. god. Mošti mu čudodejstvuju u Brestu.

Beseda

o neophodnosti drugog, ili duhovnog, rođenja

Ako se ko nanovo ne rodi, ne može

videti carstva Božjega (Jov. 3, 3).

Tako reče Gospod Isus Nikodimu, knezu Jevrejskome, a Nikodim s čuđenjem upita: kako može to biti? tojest: kako se može čovek ponovo roditi? Tako se i danas mnogi pitaju: kako telesan čovek može postati duhovan? kako grešnik može postati pravednik? kako blagodat Božja može ući u čoveka i zameniti umovanje telesno i volju telesnu? kako Duh Sveti može ozariti srce čovekovo? kako se voda može pretvoriti u vino? Mi znamo, da kad je Duh Božji sišao na apostole, apostoli su postali drugim ljudima, novim, ponovo rođenim. I znamo iz hiljade primera, kako su ljudi telesnih misli i telesnog života postajali ljudima duhovnim, preporođenim. Mi znamo, dakle, da, je to bivalo i da i danas biva pod dejstvom blagodati Boga Duha Svetoga. Ni malo nam nije nužno pitati: kako to biva? Dovoljno je što znamo, da to biva, i da se trudimo, da se to zbude i s nama samima. Jer blagodat Duha svakome se daje, ko je traži i ko se pripremio, da je može primiti. Nema težeg posla nego objašnjavati duhovne stvari ljudima koji samo telesno misle i sude. Sv. Zlatoust veli: "duša predana strastima ne može postići ništa veliko i blagorodno, jer strada od teškog slepila kao oči pomračene tečenjem gnoja". Obično ljudi najtelesniji raspituju o najvećim tajnama božanskim. Ne raspituju oni o tome, da bi saznali put svoga spasenja, nego da bi zbunili verne, i ismejali veru, i opravdali svoj grešni i strasni život. Nemoćni da se dignu na prvi stepen nebesnih lestvica, oni maštaju o poslednjem stepenu. Kada vas braćo, takvi pitaju o predubokim tajnama preporođaja duše i carstva nebeskog, uputite ih prvo da ispune deset osnovnih zapovesti Božjih. Ako to učine, onda će im se otvoriti duša za shvatanja tajni božanskih i to u toliko u koliko je to shvatanje nužno za njihovo očišćenje od greha i strasti i za večno spasenje.

O Gospode Isuse Hriste, preblagi i svemudri Učitelju naš, pomozi nam umom razumeti i srcem usvojiti onoliko od mudrosti Tvoje, koliko nam je potrebno za spasenje naše. Pomozi nam uzdržati se od izlišnog ljubopitstva. Tebi slava i hvala vavek. Amin.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar