Danas izbegavajte svađe i loše misli, zapalite sveću za oprost grehova
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici
danas slave Prepodobnog Vasilija Ispovednika, Prepodobnog Jovana Kasijana.
Prepodobni
Vasilije Ispovednik:
Pustinjski žitelj i u telu anđeo i čudotvorac.
Drug i stradalnik svetog Prokopija Dekapolita. Vasilije verno sledovaše svom
učitelju Prokopiju i u miru i u gonjenju. Mnoge muke pretpeše od ikonoboraca. A
kada ikonoborci propadoše, po Božjem Promislu, Vasilije se vrati zajedno s
Prokopijem u svoj manastir gde se u postu i molitvi dugo podvizavaše, i mirno
skonča 747. godine.
Sveštenomučenik
Proterije:
Ovaj
svetitelj beše prezviter u Aleksandriji u ono vreme kada patrijarh u tom mestu
beše jeretik Dioskor, jedan od pokretača monofizitske jeresi, koja učaše da u
Hristu nisu dve prirode nego jedna. U to vreme carovaše Markijan i Pulherija.
Proterije, muž svet i blagočestiv, ustade protiv Dioskora, zbog čega pretrpe
mnoge bede. Tada bi sazvan IV vaseljenskom sabor u Halkidonu, na kome jeres
monofizitska bi osuđena, Dioskor zbačen s prestola patrijaršijskog i poslat u
zatočenje. Na njegovo mesto bi izabran ovaj pravoverni muž Proterije. On
upravljaše crkvom sa revnošću i ljubavlju istinskog sledbenika Hristova. No
sledbenici Dioskorovi ne prestaše stvarati metež u Aleksandriji. Pri jednom
takom krvavom metežu Proterije izađe iz grada s namerom da se privremeno
udalji, ali mu se na putu javi prorok Isaija i reče: "Vrati se u grad, ja
čekam da te uzmem". Proterije se vrati i uđe u crkvu. Čuvši za ovo, obesni
jeretici navališe u crkvu, uhvatiše patrijarha i noževima ga izbodoše. S
Proterijem pogiboše tada još šestorica hrišćana. Tako primi mučenički venac za
istinu pravoslavnu ovaj divni pastir stada Hristova, 457. godine.
Sveštenomučenik Nestor, episkop magidijski:
Odlikovao
se velikom krotošću. U vreme Dekija bi izveden na sud i ljuto mučen za Hrista.
Pred smrt vide u viziji žrtveno jagnje, što on protumači kao znak svoje skore
žrtve. Bi mučen od eparha Publija, i najzad na krst raspet u Pergiji 250. godine.
Sveti
blaženi Nikolaj, jurodivi pskovski:
Živeo
životom juroda u gradu Pskovu u vreme cara Ivana Groznoga i upokojio se 28.
februara 1576. godine.
Prepodobni Jovan Kasijan:
Ovaj veliki duhovnik rodio se u Rimu od roditelja
slavnih. U mladosti izuči sve nauke svetskem naročito filosofiju i astronomiju.
Potom, se sav predade izučavanju Svetoga Pisma. Prostirući se od odbra na bolje
i želeći sve viši stepen savršenstva, Kasijan ode iz Rima u Carigrad, da lično
čuje i vidi Sv. Jovana Zlatousta. Zlatousti ga pouči i posveti za đakona.
Koristivši se mnogo mudrim Zlatoustom, Kasijan se uputi dalje na Istok, da se
još više nauči i usavrši. Najviše se zadržao u Misiru, u Nutriji, među čuvenim
duhovnim atletama, od kojih se naučio vežbanju u svakoj dobrodetelji. Napokon
se opet vrati na Zapad, i nastani se u gradu Marselju. Tu osnova dva manastira,
jedan muški i jedan ženski. Na molbu monaha napisa Kasijan više spisa, od kojih
je naročito koristan za ljubitelje duhovnog života: ,,Osam knjiga o borbi
protiv osam glavnih strasti." Vrlo mu je važan spis protiv jeretika
Nestorija. Ovaj spis napisa Kasijan na molbu arhiđakona Lava. Posluži verno
Gospodu i obogati mnoge mudrošću pa se preseli u večni život 435. godine. Mošti
Sv. Kasijana i danas počivaju u Marselju. Pomen na Sv. Kasijana slavi se 29.
februara po starom kalendaru.
Beseda:
o hrani
duševnoj
Ja sam hleb Života (Jov. 6, 48)
Tako reče Gospod Isus gladnome rodu ljudskom. I
reč se ta obistini kroz vekove na bezbrojnim sledbenicima Hristovim, koji
Gospoda primiše kao hranu duše svoje. Neki očajni mladić, koji stajaše blizu
samoubistva, ispovedi se jednom duhovniku. Sasluša ga duhovnik pažljivo pa mu
reče: "Sine moj, sam si kriv nevolji svojoj. Duša je tvoja izgladnela do
smrti. Ti si celoga života učio samo kako da hraniš telo, no nisi nikad ni
pomislio da i duša potrebuje svoju hranu. i to veću i češću nego što telu
treba. Duša je tvoja na umoru od gladi. Jedi i pij Hrista, sine moj. Samo to
može povratiti dušu tvoju od smrti. Svaki dan i neprestano jedi i pij Hrista;
On je životvorni hleb duša naših." Posluša mladić starca i povrati se u
život.
Hrannmo, braćo, dušu svoju Hristom, da bi duša
naša bila živa i zdrava. Hranimo neprestano um naš mislima Hristovim, da bi um
naš bio prosvećen i vedar. Hranimo neprestano srce naše ljubavlju Hristovom, da
bi srce naše bilo sito i radosno. Hranimo neprestano volju našu zapovestima
Hristovim i primerom Hristovim, da bi volja naša svakominutno činila dobra
dela. Neka Hristove misli budu naše misli; i Hristova ljubav naša ljubav; i
Hristova dobra volja naša dobra volja. Neprestano hranimo duše naše Hristom
Gospodom; neprestano dušom jedimo Njega i pijmo Njega. Nema hranljivijeg hleba
od Njega, nema slađeg pića od Njega. U pričešću On se sav daje nama, telom i
krvlju. No pričešće je opomena, da duše naše treba neprekidno da hranimo Njime.
Neprekidno Njega da jedemo i pijemo, kao što neprestano dišemo.
O blagi i slatki Gospode naš, pokreni duše naše,
da se neprestano Tobom hrane i žive budu. Ti si naš hleb života. Tebi slava i
hvala vavek. Amin.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici!