Vest: Danas bez šišanja. Danas su Sveti mučenici Timotej i Mavra

Danas bez šišanja. Danas su Sveti mučenici Timotej i Mavra

Danas bez šišanja. Danas su Sveti mučenici Timotej i Mavra

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Svete mučenike Timoteja i Mavra.

Danas bez šišanja. Danas su Sveti mučenici Timotej i Mavra-0Sveti mučenici Timotej i Mavra:

Čudna je sudba ovih divnih mučenika, ženika i neveste! Na dvadeset dana po njihovom venčanju behu izvedeni na sud zbog vere hrišćanske pred tivaidskog namesnika Ariana, u vreme cara Dioklecijana. Timotej beše čtec crkve u svome mestu. Ko si ti? upita ga namesnik. Odgovori Timotije: Hrišćanin sam i čtec crkve Božje. Reče mu onaj dalje: zar ne vidiš ti oko tebe prigotovljena oruđa za mučenje? Odgovori Timotej: "I ti ne vidiš angele Božje koji me krepe". Tada namesnik naredi te mu železnom šipkom uši probodoše, tako, da mu od bola zenice očne iskočiše. Mavra najpre bi uplašena od muka, no kad je muž ohrabri, i ona ispovedi svoju nepokolebljivu veru pred namesnikom. Ovaj naredi te joj najpre svu kosu počupaše a potom i prste na rukama odsekoše. Posle mnogih drugih muka, kojima bi ubrzo podlegli da ih nije krepila blagodat Božja, oni biše oboje raspeti na krst, jedno prema drugom. I tako viseći na krstu, ostaše u životu punih devet dana savetujući i hrabreći jedno drugo u trpljenju. Desetoga dana predadu duh svoj Gospodu, za koga pretrpeše krsnu smrt, i tako se Carstva Njegovog udostojiše. Česno postradaše za Hrista 286. godine.

Prepodobni Teodosije Kijevo-Pečerski:

Od najranije mladosti izbegavaše smeh i veselje i predavaše se bogomisliju i molitvi. Zbog toga je često bio bijen od majke, a naročito još kad mu majka jednoga dana smotri železni pojas oko naga tela, od čega mu košulja beše krvava. Pročitavši jednom u Jevanđelju reči Spasiteljeve: "Ko ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan", on napusti dom roditeljski i odbeže u Kijevsku pešteru prepodobnom Antoniju. Ovaj ga primi i uskoro zamonaši. Kada ga majka pronađe i počne zvati kući, on posavetova majku, te se i ona zamonaši u jednom ženskom manastiru. Svojim podvigom, krotošću i dobrotom Teodosije ubrzo prevaziđe sve monahe i postade vrlo mio Antoniju, koji ga postavi za igumana manastira. Za vreme njegovo bogatstvo se u manastiru jako umnoži, crkve i kelije sazidaše i ustav Studitski uvede u potpunosti. Bog obdari Teodosija velikom blagodaću zbog njegove devstvene čistote, prevelikog truda molitvenog i ljubavi prema bližnjim, te imađaše ovaj Božji čovek veliku moć nad dusima nečistim, i isceljivaše bolesti, i proziraše u sudbine ljudi. Sa svetim Antonijem Teodosije se smatra osnivačem i uređivačem monaštva u Rusiji. Upokojio se mirno 1074. godine. Mošti njegove celebne počivaju pored moštiju Antonijevih.

BESEDA:

o tome kako će se posmatrati idolopoklonici

Posramiće se oni ... koji govore drvetu: ti si otac moj;

i kamenu: ti si me rodio. Jer meni okrenuše leđa a ne lice;

a kad su u nevolji govore: ustani i izbavi nas! (Jerem. 2, 26-27)

Vaistinu, posramiće se svi oni, braćo, koji ne vide dalje od drveta i kamena, i koji u bezumlju svome govore: čovek je sav od bilja i minerala, i sa njim biva ono isto što i s biljem i mineralima. Okrenuti leđima Tvorcu oni i ne mogu da vide drugo do stvorenja, i zaboravljajući Tvorca, oni stvorenja oglašuju Tvorcem. Priroda je, vele, čoveka i stvorila i rodila; zato je čovek manji od prirode, niži od prirode, sluga u krilu prirode, rob na lancu prirode, mrtvac u grobu prirode. Posramiće se oni koji tako govore kada padnu u nevolju, i zavikaće k Bogu: ustani i izbavi nas!

Zašto viču Bogu: Ustani? - kao da Bog leži! Ne leži Bog nego stoji, stoji i čeka da usluži svakoga ko s verom i smirenjem ište uslugu od Njega. No oni koji su se ljubili s drvetom i kamenom dok su se uzdali u svoju silu - oni su Ga oborili u životu svome, i izbacili Ga iz života svoga. Zato kad ih pritisne nevolja, viču mu: ustani!

A Gospod je krotak, i ustaje, i hodi u pomoć svakom pokajniku. Neka se grešnik pokaje istinski, i odbacivši grešnu svoju ljubav, neka se vrati ljubavi k Bogu, pa će mu Bog pomoći. Neka okrene leđa mrtvom drvetu i kamenu a lice k Bogu živom, i Bog će ga izbaviti. Jer Svemogući nije zlopamtljiv i osvetljiv. Niti je On stvorio ljude za smrt nego za život.

O braćo, ne tražimo pomoći u bespomoćnih, niti života u beživotnih. Okrenimo se licem ka živome Stvoritelju našem, koji nam je i dao lice sjajnije od lica svake zemaljske tvari. Vratimo se od zapadne stranputice ka istočnome putu, jer je na ovome putu spasenje. Samo požurimo, dok naš poslednji dan na zemlji nije utonuo u mrak zapada.

O Gospode vazneseni, vaznesi um naš na nebo. Očisti ga od tame i olakšaj ga od zemlje, svetlonosni Stvoritelju naš. Tebi slava i hvala vavek. Amin.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar