Zanimljiv svet lukova – pravi i lažni
Listovi, lažna stabla, lukovice,
čenovi, bez obzira koji deo se koristi u ishrani, svi oni su zdravo, vitaminima
i mineralima bogato povrće male kalorijske vrednosti.
Bašte bez leje – dva luka i nisu one prave. U gradovima se po koja žardinjera nađe i na terasi. Ali, nisu svi lukovi pravi, ima i njihovih rođaka koji takođe pripadaju istom rodu, ali se ubrajaju u lažne. Možda ste zaboravili ili vas nisu zanimali, ali svet crnih lukova je veoma zanimljiv.
Proizvodnja iz semena rentabilnija
To
su jednogodišnje, dvogodišnje, trogodišnje i višegodišnje biljke, a u njihovoj
familiji ima preko 500 vrsta koje traže različite klimatske i
zemljišne uslove. U umerenoj klimi se gaje slatke i poluljute sorte crnog luka,
na Bliskom istoku najraširenije su aljma i vrste koje ne obrazuju lukovicu, dok
se u surovim klimatskim uslovima gaje polukulturne vrste koje su veoma skromnih
zahteva i otporne su
na ekstremno niske temperature. Neki od lukova su i veoma štetni korovi.
Luk
pripada porodici lukova (Alliaceae) i biljka je s
dvogodišnjim razvojem. Ima razgranat koren s vrlo malo korenovih dlačica, pa je moć usisavanja vrlo slaba.
Poreklom je s područja srednje Azije, ima visoku hranjivu vrednost, visok
sadržaj eteričnih ulja, izraženo fitocidno delovanje kojim se reguliše
bakterijski rad creva, ubrzava varenje, a svojim antiseptičkim delovanjem pomaže radu organa za disanje pri
prehladi. Lukovica sadrži suve materije, šećer, C-vitamina,
belančevine, zatim ulja, B-vitamin i mineral kalcijuma (Ca), fosfor (P) i
gvožđe (Fe).
Proizvodnja
luka može biti iz semena i iz lukovice – arpadžika. Rentabilnija je
iz semena jer je prinos viši, a proces proizvodnje u celosti je
mehanizovan.
Prilično je otporan prema niskim temperaturama. Seme niče već na tri do pet stepeni, a pošto niče sporo, potrebno ga je često zalivati. Zemljište treba da je rastresito, humusno i provetreno, ako je peskovito potrebno je intenzivno navodnjavanje, ne podnosi kisela zemljišta i ima velike zahteve prema svetlosti.
Beli luk jedno od najstarijih povrća
Ništa manje nije zanimljiv ni rod belih lukova. Beli luk (Allium sativum) je jedna od najstarijih vrsta povrća. Gajio se još u staroj Persiji a Rimljani su mu dali ime alium. Prepoznatljiv je po karakterističnom mirisu i ukusu, bogat je proteinima, mineralnim materijama i specifičnim eteričnim uljem čiju osnovu čini alicin- supstanca visokog fitoncidnog dejstva. Koristi se u ishrani, kao začin i sirovina u farmaceutskoj industriji. Sadrži više formi a najraširenije su necvetajući i cvetajući luk. Cvetajući obrazuje cvetno stablo, cvast sa vazdušnim lukovicama i veoma malim brojem cvetova koji su sterilni. U okviru necvetajućih gaje se jesenji i prolećni beli luk.
Bez obzira na formu, beli luk ima umerene zahteve za toplotom ali traži puno svetlosti. Voli plodna, strukturna zemljišta bez korova. Ubira se ručno ili mašinski. Važno je znati da se posle ubiranja mora kratko prosušiti u tankom sloju, zaštićen od sunca i kiše, a potom pažljivo čistiti i „pakovati“ u vezice, vence ili u mrežaste džakove.
Praziluk bogat vitaminim C
Praziluk (Allium porrum) je dvogodišnja biljka, manje gajeni rođak iz familije
lukova, ali ne bez osobina koje ga svrstavaju u red povrća potrebnog, i nadasve
korisnog, u ishrani ljudi. U ishrani se koriste listovi i
lažno stablo. Njegov životni vek traje dve godine a u
ishrani ima značaj zbog specifičnog nežnog ukusa, visokog sadržaja beta
karotena i vitamina C koji se u lažnom stablu u toku čuvanja povećava, jer se
spušta iz zelenih listova u stablo, i ono može biti bogatije ovim vitaminom,
čak i do 50 procenata od svežeg, a to pod uslovom da se čuva na temperaturi od
nule do jedan Celzijusov stepen.
Za pravilan rast
praziluku je potrebno dosta svetlosti – kada je nema dovoljno prestaje da
stvara listove. Zahteva plodna, humusna zemljišta neutralne pH vrednosti. Dobro
reaguje na đubrenje stajnjakom, a dobro ukorenjene biljke mogu da prezime pod snegom.
Lukovi mogu biti i ukrasni
Lukovi se ne koriste samo u ishrani. Neki, atraktivnom bojom i oblikom cveta, mame zadivljujuće poglede na naše vrtove i terase. Iz ove grupe najčešće gajen je Allium giganteum, džinovski crni luk. Krase ga okrugle glavice nežne ljubičaste boje, prečnika i do 10 centimetra koje „sede“ na stabljici visokoj i do jednog i po metra. Cveta od ranog proleća do kasne jeseni.
Allium schubertii ima raskošne cvetove koji liče na kišobran, pink boje, prečnika i do 20 cm. Cvetaju od kasnog proleća pa dok ne zahladi.
Iranski luk je nešto niži, može da poraste
do 70 cm. Glavice su srebrnoljubičaste boje, a cveta od početka maja do kraja
juna.
Allium christophii je biljka niskog rasta, poraste svega 20-tak cm. Cvetovi se bude u junu i traju do jula. Preporuka je da se sadi u prednjem delu bašte, kao ivičnjak oko rundela, ili u žardinjere.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici !
Foto: Pinterest
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici!