Vest: Koja je najisplativija grana poljoprivrede???

Koja je najisplativija grana poljoprivrede???

Koja je najisplativija grana poljoprivrede???

Iako je svaka kuća u Srbiji u svom dvorištu imala voćku, najčešće jabuku, krušku ili šljivu, začeci voćarstva vezuju se za manastirska dobra na kojima je počeo uzgoj kvalitetnih sorti voćaka.Između dva svetska rata bilo je više pokušaja da se voćarska proizvodnja unapredi, ali je do pravog zamaha došlo posle Drugog svetskog rata. Danas, voćarstvo je jednu od najisplativijih grana poljoprivrede, a izvoz voća i proizvoda od voća svetla tačka u spoljnotrgovinskoj razmeni. Prirodni uslovi izuzetno su povoljni za gajenje voća, uprkos tome što štetu prinosu mogu naneti izmrzavanje, suša, napadi bolesti i štetočina.

Ukupna površina voćnjaka u Srbiji je 191.000 hektara, što je više od pet odsto korišćenog poljoprivrednog zemljišta, a mogle bi biti i značajno veće. Iako su najpovoljniji uslovi za voćarsku privredu u brdsko-planinskim predelima, gde se tradicionalno najviše uzgajaju jabuka, malina, šljiva i višnja, u Vojvodini se nalazi 11 odsto ukupne površine voćnih zasada. I najveća pojedinačna plantaža kajsija nalazi se na severu Srbije, u Bačkoj Topoli.

Proizvodnja voća čini oko 11 odsto vrednosti poljoprivredne proizvodnje u Srbiji. U poslednjoj deceniji, zahvaljujući nauci, struci, ali i proizvođačima spremnim da unapređuju ponudu, u uzgoj voća uvedene su brojne tehnološke novine, a radilo se i na promeni sortimenta. Sve to je doprinelo da voće i voćarski proizvodi iz Srbije budu visokog kvaliteta i cenjeni na svetskom tržištu.


„Kupuju se dvogodišnje ili trogodišnje sadnice kajsija, koje rađaju u petoj godini, što znači da već posle par godina imate neki prihod, povraćaj uloženog novca“, kaže Petar i dodaje da, kao i u životu, tako i u voćarstvu, ambicija te uvek vuče napred.

Kao i u svakoj privrednoj grani i u voćarstvu su neophodna kontinuirana ulaganja, kako bi se održao kvalitet i kvantitet prinosa, te omogućio plasman na domaće i inostrano tržište. Ulaganje u nove sorte, zaštitu zasada i mehanizaciju na početku predstavljaju trošak, koji se kasnije isplati. Zbog toga, država, ali i Evropska unija imaju različite mere podrške za voćare u Srbiji, a najznačajnije se odnose na nabavku mehanizacije.


Istovremeno, da bi voće i proizvodi od voća mogli da se izvoze, potrebno je ispuniti i različite standarde kvaliteta, koji su nedostižni bez uvođenja modernih tehnoloških procesa. Kajsija je voćka koja od trenutka dozrevanja ima kratak period za upotrebu, te je potrebno na vreme osigurati prodaju ili preradu.

Preporuka iskusnog i uspešnog voćara svima koji nameravaju da se upuste u ovaj izazovan, ali i unosan posao, ali i manjim individualnim proizvođačima, jeste da se udružuju, da imaju zajednički skladišni prostor, preradu, nastup i plasman na tržištu, jer će na taj način zatvoriti čitav lanac proizvodnje, omogućiti svim članovima da plasiraju proizvode i pružati jedni drugima međusobnu podršku.

Pišite nam kakva su Vaša iskustva???

Pratite nas na našoj Facebook Instagram stranici !

Izvor: (Agropress)



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar