Hirotonija arhimandrita Dositeja za Episkopa lipljanskog, vikara Patrijarha srpskog
Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije načalstvovao je 11. decembra 2022. godine u hramu Svetog Save u Beogradu svetom arhijerejskom Liturgijom i svečanim činom hirotonije izabranog i narečenog visokodostojnog arhimandrita Dositeja (Radivojevića) u čin Episkopa ljipljanskog, vikara Patrijarha srpskog.
Predstojatelju Srpske Pravoslavne Crkve sasluživali su Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop ohridski i Mitropolit skopski g. Jovan i preosvećena gospoda episkopi bački Irinej, vranjski Pahomije, šumadijski Jovan, braničevski Ignatije, zvorničko-tuzlanski Fotije, mileševski Atanasije, bregalnički Marko, raško-prizrenski Teodosije, bihaćko-petrovački Sergije, timočki Ilarion, niški Arsenije, osečkopoljski i baranjski Heruvim, valjevski Isihije, budimljansko-nikšićki Metodije, stobijski David, remezijanski Stefan, mohački Damaskin, marčanski Sava, hvostanski Aleksej, novobrdski Ilarion, jegarski Nektarije.
Sasluživali su i episkop izabrani toplički Petar; igumani hilandarski Metodije, studenički Tihon, lelićki Georgije, koviljski Hariton; arhimandriti Meletije, Evtimije, Vasilije, Petar i Onufrije, protosinđel Mardarije i mnogobrojni prezviteri i đakoni iz više eparhija Srpske Pravoslavne Crkve.
Patrijarh Porfirije: Kroz krst episkop se poistovećuje i saraspinje sa Hristom, ali samo zato što se poistovećuje sa Hristom može da bude svima sve i da se poistovećuje sa svakim čovekom.
Pre nego što je episkopu Dositeju uručio arhijerejski žezal, simvol arhipastirskog služenja, Njegova Svetost Patrijarh je poručio:
– U ime Oca i Sina i Svetog Duha. Braćo arhijereji, braćo i sestre, verni narode Božji, evo na ovaj svetoduhovski praznik – jer svaka hirotonija episkopa jeste događaj kada služimo istu službu koju služimo i na praznik Pedesetnice, na praznik Crkve Hristove, važno je da znamo ono što je naš novohirotonisani episkop pročitao u svom ispovedanju vere, a to je da se na Božanstvenoj Liturgiji kao sabranju, služenju i svetotajinskom zajedništvu sve Crkve, naroda Božjeg, ostvaruje i oprisutnjuje sav Hristov božanski domostroj spasenja sveta i roda ljudskog.
Episkop još čita da se u Božanstvenoj Liturgiji otkriva Crkva kao svetajna večnog Carstva Svete Trojice, tako da samo onaj koji zna šta je sveta Liturgija zna šta je Crkva Božja i zna da bez Božanstvene Liturgije kao sabranja i zajedničarenja svih u Hristu vernih sabranih oko episkopa, prezvitera i đakona nema Crkve. Dakle, Crkva se otkriva nama kao sveta Liturgija, kao domostroj spasenja sveta i čoveka i kao Carstvo Svete Trojice. Liturgija se otkriva kao sabranje vernih oko episkopa koji u Liturgiji, po reči svetih otaca i po predanju Crkve, jeste upravo na mestu i po obličju Hristovom.
Dakle, ono što je delo Hristovo, delo spasenja sveta i čoveka, upravo zbog toga što je episkop na mestu Hristovom, jeste i delo episkopa. Ono nije delo vršenja nekakve spoljašnje vlasti i promovisanja neke spoljašnje moći, nego je delo raspeća krsta i vaskrsenja. Kroz krst episkop se poistovećuje i saraspinje sa Hristom, ali samo zato što se poistovećuje sa Hristom može da bude svima sve i da se poistovećuje sa svakim čovekom. Za razliku od iskustva modernog čoveka oblikovanog i formulisanog na primeru psihologije gde se kaže da bi čovek ostvario komunikaciju sa drugim mora sa njim i da se poistoveti. Ali ko da se poistoveti sa kim i akav čovek da se poistoveti sa kakvim čovekom? Ako nije preobražen, ako nije u Hristu, ako nije poistovećen sa Hristom, onda svaka druga vrsta poistovećenja u najmanju ruku jeste rizična.
Evo, mi smo danas imali hirotoniju vladike Dositeja, koji je gotovo čitav svoj život učio da provodi u poretku. Najpre u vojnoj školi, pripremajući se da služi narodu kao vojnik vojske, vojske naroda, morao je da prođe kroz učenje pravila sa punom svešću da su jedino pravila put koji vodi u slobodu autentičnu i pravu, zato što pravila krešu krila samovolji i egoizmu, koji po pravilu vodi u anarhiju. Onda je Bog hteo da započne i razvija svoj život duhovni, da raste u svetogorskoj lavri manastiru Hilandaru, koji je, možemo reći u ljudskom smislu te reči, kolevka naše Crkve.
Manastir Hilandar jeste mesto gde se duhovno rodio, stasavao, rastao i sazreo Sveti Sava koji je zasadio sadnicu svog roda, našeg naroda u zemlju Carstva nebeskog, u tajnu Hrista, i koji je, najpre poistovetivši se u potpunosti sa Hristom, postao prosvećen, osvećen i svet, svetitelj Božji. Kao takav ne vođen ljudskom mudrošću, ne vođen ljudskom rečju, nego vođen Hristom znao šta treba da čini da bi svoj narod uveo u sazvežđe i simfoniju pravoslavnih naroda da bi svoj narod učinio da bude Crkva, a na kraju i pomesna autokefalna Crkva, što ne znači ništa drugo nego Crkva koja je u sabornom jedinstvu sa čitavom pravoslavnom vaseljenom. Napisao je i preveo Nomokanon, Zakonopravilo, uređujući opet ustrojstvo naroda, spoljašnje, telesno, ono što se tiče državnog, ali i unutrašnjeg, crkvenog.
Dragi Vladiko, rastao si u duhu svetosavlja, u duhu pravoslavlja, u duhu autentične pravoslavne duhovnosti i naučio si šta je poredak, šat je poslušanje. Ponekad i mi episkopi zaboravimo da se, kada govorimo o poslušanju, ono najpre odnosi na nas, da budemo poslušni Hristu, poslušni Hristovoj reči, poslušni Crkvi, jer to je, kako smo rekli, put slobode. Neka poslušanje Crkvi Hristovoj – to je moja molitva i želja u ovom svetom i svečanom trenutku – bude ono što te vodi kroz život služenja Crkvi, jer to je i seme u kojem si iznikao kao monah i možda bolje nego neki drugi razumeš šta to znači. Poslušanje Crkvi jeste poslušanje Hristu, a to je istovremeno i nešto što izvire iz same svete Liturgije. Iako na mestu i po obličju Hristovom episkop služi svetu Liturgiju, on zna, kako i sama reč kaže, da je zapravo Hristos taj koji se prinosi, koji prinosi i kome se prinosi. Radujemo se danas! Neka te Bog blagoslovi! Neka ti da mudrosti, snage, ljubavi i smirenja kako bi Hristovu Liturgiju služio na izgrađivanju Tela Hristovog, tj. Crkve. Da Bog blagoslovi!
Primi žezal ovaj da napasaš povereno ti Hristovo stado. Poslušnima neka bude za oslonac i ukrepljenje, a neposlušne i nepokorne upućuj i karanjem i krotkim vaspitavanjem, u Hristu Isusu Gospodu našem. Dostojan!
Izvor: Eparhija valjevska
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici!