Vest: Sveta Arhijerejska Liturgija u čast slave kapele manastira Bogovađa

Sveta Arhijerejska Liturgija u čast slave kapele manastira Bogovađa

Sveta Arhijerejska Liturgija u čast slave kapele manastira Bogovađa

Na praznik Svetog Simeona Mirotočivog (u svetu, veliki župan Stefan Nemanja), nebeskog zaštitnika kapele u manastiru Bogovađa, Njegovo Preosveštenstvo Episkop valjevski g. Isihije je predvodio liturgijsko sabranje u drevnoj svetinji, uz sasluživanje arhijerejskih namesnika kolubarskog protojereja- stavrofora Saše Timotića i tamnavskog protojereja Nebojše Milivojevića i više sveštenoslužitelja, kao i pojanje pevnice i molitveno učešće sestrinstva Bogovađe.

Po blagoslovu Episkopa Isihija, besedu i pohvalno slovo rodonačelniku svetorodne loze Nemanjića proizneo je prota Nebojša Milivojević. Ukazavši da je Sveti Simeon u mladosti zavoleo Gospoda, shvatio šta je pravi cilj života i trudio se da u pravoslavnoj veri živi, otac Nebojša Milivojević je rekao da je Sveti Simeon, kao vladar Srbije, uspeo blagodaću Božjom da objedini sve tadašnje srpske zemlje i bude veliki župan svih srpskih krajeva.

Imao je mnoga stradanja od neprijatelja, ali nažalost i svoje rođene braće. Ali, sve nevolje je pobeđivao krstom Gospodnjim i pomoću koju mu je Bog obilno davao. Zato je brinuo ne samo o državi, već i o veri, progonivši jeresi i gradeći svetinje- Studenicu, Đurđeve Stupove, Crkvu Presvete Bogorodice…

Sveta Arhijerejska Liturgija u čast slave kapele manastira Bogovađa-0

On (Sveti Simeon) je dao srpskom rodu nešto daleko više od svih svetinja. Dao je da srpski rod ima Svetog Savu, najmlađeg sina Simeona Nemanje, kojeg je darivao Gospodu Bogu. Njih dvojica su dva stuba na kojima naša država i Crkva počivaju. On je utvrdio državu, a Sveti Sava je učvrstio samostalnu Srpsku Crkvu da bi bila kao duša u telu. To je Crkva u državi. Zaista, za vreme vladavine loze Nemanjića, to dvoje je bilo kao simfonija, u potpunoj saglasnosti, saradnji i uzajamnom pomaganju- istakao je prota Milivojević.

Nakon brojnih pobeda, Sveti Simeon je na kraju izvojevao onu najveću u životu- odrekao se prestola, zemaljskog vladanja, te krenuo da bude sluga Božji sledeći rečima jevanđelja:“Ko hoće za mnom da ide, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj…“ (Mk 9, 34), na poziv svog sina Rastka (Svetog Save) došao na Svetu Goru. Zajedno su podigli manastir Hilandar, duhovni centar srpskog naroda kroz vekove. Upravo u toj svetinji Sveti Simeon je predao dušu Gospodu, a Gospod ga je proslavio da iz njegovog svetog tela ističe miro kojim su se mnogi lečili i leče. U Studenici, njegov grob je kao neugasivo kandilo, koje služi našem narodu kao put u našem vremenu, koje po malo čemu liči na vreme Svetog Simeona i Save. 

On (Sveti Simeon) je danas ovde sa nama. On se raduje nama koji smo se ovde sabrali, naročito zato što se trudimo da očuvamo svoju veru pravoslavnu. Milošću Božjom i molitvama Svetog Simeona i Svetog Save, vera pravoslavna ostaće da živi u našem narodu dok je sveta i veka- poručio je arhijerejski namesnik tamnavski protojerej Nebojša Milivojević, uzmolivši Gospoda da nam molitvama Svetog Simeona i Save da snagu da istrajemo na putu pravog veroispovedanja. Bez čvrste vere, zaključio je on, nema spasenja naših duša. 

Na kraju bogosluženja, Episkop Isihije je čestitao slavu sestrinstvu i blagoslovio sabrane u drevnoj svetinji i jednom od najdragocenijih spomenika kulture ovog kraja. Sveti Nemanjići su utemeljili naš narod, jedan od najstarijih u Evropi. Mi smo njihova čada i sa blagodarnošću ih prihvatamo kao svoje učitelje i rodonačelnike. 

– Svedočanstvom mnogih ugodnika Božjih znamo da su oni uvek sa rodom srpskim i svima koji su u bratskom i prijateljskom odnosu sa nama. Njima pritičemo za savet, da nas zastupaju pred Gospodom i njima se obraćamo kad nam je teško i kad proslavljamo nešto njih se setimo, jer oni su naše zastupništvo pred Gospodom i naši rukovoditelji, koji nas nadahnjuju da živimo hrišćanskim životom. Naša Crkva se i zove Svetosavska Crkva, jer znamo koliko je veliku ulogu imao Sveti Sava u osnivanju naše Crkve i našoj duhovnosti. Sa njima ćemo zajedno živeti u večnom blaženstvu ispred Gospoda našeg, Oca, Sina i Svetog Duha- poručio je Vladika Isihije. Svečanost je zaokružena trpezom ljubavi, koju je sestrinstvo Bogovađe pripremilo za sve goste.

Izvor: Eparhija valjevska



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar