Vest: Razvoj i vrhunac zadrugarstva

Razvoj i vrhunac zadrugarstva

Razvoj i vrhunac zadrugarstva

Krajem 19. veka ubrzan razvoj novčane privrede sve više upućuje se na seljake da se okreću prema robnoj proizvodnji. Porast poreza i drugih fiskalnih obaveza prema državi, upotrebljivost poseda, primitivna obrada zemlje, ekstenzivno stočarstvo, slabi prinosi i nerodne godine, stalno su siromašili seljaštvo. 

Svi ti nepovoljni uslovi, pogodovali su zaduživanju kod zelenaša – seoskih gazda i trgovaca. Pod uticajem učenih Srba u drugoj polovini 19. veka, pre svih Svetozara Markovića, a zatim i mnogih lučonaša zadružnih ideja i savremenika nastajanja zadruga na našem tlu – Dragiše Lapčevića, Adama Bogosavljevića, Mihaila Avramovića koji slovi za rodonačelnika srpskog zadrugarstva, jer je dao ogroman doprinos razvoju i afirmaciji zadružnih ideja, pokreta, zadruga kao takvih – zadruge su postale neophodni uslov postojanja sela i seljaštva.

Osnivanje na bazi zadružnih načela – koja su i danas aktuelna, samo su donekle osavremenjena u skladu sa aktuelnim okolnostima privređivanja – sve do Prvog svetskog rata ima uspostavljene i brojčano i po rezultatima rada. U predvečerje tog rušilačkog i destruktivnog čina – Prvog svetskog rata, u Srbiji postojalo i uspešno radilo preko 800 zadruga!

Zadruge su bile oslonac razvoja sela i poljoprivrede. Najuspešniji proizvođači bili su članovi zadruge. Razvoj zadrugarstva je i između dva svetska rata, tako da je 1937. godine registrovano 3674, a dve godine ranije donet je Zakon o poljoprivrednim zadrugama. Međutim, u toku ratova nestaje i veliki broj uglednih gazdinstava. 

U Lajkovcu je baš te, 1937. godine osnovana Zadruga za selekciju stoke i obuhvatala je opštine Lajkovačku, Nepričavsku i Jabučku. 

Nakon Drugog svetskog rata zemljoradničko udruženje prolazi kroz više faza. Najpre dolazi do kolektivizacije i formiranja SRZ – a, 1953. godine. Do sredine 70 – ih godina dolazi do kooperacije različitih oblika i razvoja zadrugarstva. Zadruge su kupovale poljoprivredno zemljište, mahanizaciju, uvode nove rase stoke i sorta semena, povećana i upotreba mineralnih đubriva, zapošljavanje agronoma. 

Početkom 60 – ih godina, Aleksa Marković, tadašnji predsednik opštine Lajkovac, lično je doveo Dragana Markovića iz „Toplice“ i postavio za direktora Zemljoradničke zadruge „Klas“. Zadruga je grcala u dugovima. Jedino je zadruga u Slovcu koju je vodio Milutin Mijailović pozitivno poslovala.

Dragan je priključio našoj zadruzi zadruge iz Vračevića, Slovca, „Granik“ iz Jabučja i ostatak ćelijanske zadruge, zgrada, vršalica i neki traktor. Direktor Marković je vratio sve dugove i udružio veliki broj zadrugara. 

A onda se krenulo punim gasom. Zemljoradnička zadruga „Lajkovac“ sa svojim proizvodnim kapacitetima postala je okosnica i stub novoformirane „Zadružne alijanse“ Kolubare i brda, koja je predstavljala svojevrsni krug koji okuplja pedesetak zadruga Kolubare, Kačera, Tamnave i Podgorine. Obuhvatila je preko 6.000 zadrugara, odnosno njihovih domaćinstava. Među njima se odvijala saradnja zasnovana na samostalnosti i ravnopravnosti, ali prvenstveno na međusobnim poslovnim interesima. 

Proizvodno – preradni kapaciteti lajkovačke zadruge sačinjavali su: Zadružna mlekara (50.000 litara mleka u dnevnoj preradi); Zadružna hladnjača (6.300 tona robe pod punim rashladnim i etivažnim tretmanom); Zadružna fabrika stočne hrane, sa sušarom za žito i silosom (20.000 tona različitog krmiva i 10.000 tona smeštajnog prostora); Zadružna fabrika prerađevina od voća i povrća ( 2.000 tona za godinu); Zadružna sušara (5 tunela, 400 tona suve šljive) i Zadružni staklenik (površine 12,5 hektara, najveći pokriveni prostor u zemlji).

AKO STE PROPUSTILI DA PROČITATE:

Uz sve to Zadružna trgovina i Zadružno ugostiteljstvo, Štedno – kreditna zadruga. Dostignuća nauke primenjivana su u Zadružnom stočarskoveterinarskom centru i u Zadružnom centru za voćarstvo, ratarstvo i biljnu proizvodnju ostvarujući vrlo uspešnu saradnju sa fakultetima, institutima i istraživačkim timovima. 

Zadruga nije posedovala svoju zemlju. Sva zemlja, čim je to zakon dozvolio, vraćena je seljacima. I pored toga ukupna imovina Zemljoradničke zadruge „Lajkovac“ iznosila je preko 103 miliona dolara. Organizovana je jesenja stočarska izložba , a najbolja grla izlagana su na Novosadskom sajmu poljoprivrede.


Nastavak ove dragocene hronike o Lajkovcu i Lajkovčanima možete pročitati u knjizi "Stari Lajkovac - neispričane priče", Tomislava Petrovića. Knjigu možete da kupite direktno kod autora, u knjižari "Gora", poručiti preko e-mail adrese: petrovictoma@yahoo.com. 


Pratite nas na našoj 
Facebook Instagram stranici !




Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar