Vest: Druga sesija Simposiona u čast Svetog Vladike Nikolaja

Druga sesija Simposiona u čast Svetog Vladike Nikolaja

Druga sesija Simposiona u čast Svetog Vladike Nikolaja

O ličnosti i delu Svetog Vladike Nikolaja govorili su protođakon dr Ljubomir Ranković i akademik Matija Bećković.

Pred početak izlaganja, Vladika Isihije uručio je nagrade autorima najboljih beseda prispelih na konkurs u čast Vladike Nikolaja:
• Aleksandri Mićić (Šabačka gimnazija),
• Anastasiji Ristić (Druga kragujevačka gimnazija) i
• Jeleni Pavlović (Gimnazija „Svetozar Marković“ Novi Sad).

Simposion je zaokružen otvaranjem izložbe mati Ane Adžić, duhovnog čeda Vladike Nikolaja, u Muzeju zavičajnih pisaca.

Sveti Vladika Nikolaj je ponos našeg kraja, Lelića, Valjeva, Srbije… Ličnost planetarnih, vaseljenskih dimenzija što se hrišćanstva tiče, jedna je od poruka koje je u svom slovu o Vladiki Nikolaju uputio protođakon dr Ljubomir Ranković, osnivač  nekadašnji urednik Izdavačke kuće i Radija „Glas Crkve“, priređivač sabranih dela i autor tropara Lelićkom Zlatoustu, u okviru druge sesije simposiona, kojeg je priredila Eparhija valjevska.

Govoreći o temi „Sveti Vladika Nikolaj u rukama Boga živoga“, otac Ljubomir Ranković je načinio pregled žitija svetitelja, čiju je ličnost formirala velika drama- od samog rođenja, kada je čudom Božjim preživeo, preko porodične tragedije oličene u gubitku svih osmoro dece rođenih nakon njega, do odlaska u izgnanstvo u ruski manastir Svetog Tihona u Pensilvaniji, gde će dočekati svoju zemaljsku končinu. Vladičin put je bio golgotski put, rekao je protođakon Ranković, koji je o njemu slušao od savremenika mu prote Đorđa Koldžića i bratanca, Episkopa šabačko- valjevskog Jovana Velimirovića, čiji je bio sekretar punih petnaest godina. Vladika Nikolaj je u mladost oboleo i dao Bogu zavet da će se zamonašiti, ukoliko ozdravi. Učinio je to u manastiru Rakovica 1909. godine, uzevši ime Nikolaj. Tim slovom j, dodatim njegovom krštenom imenu Nikola, otpočinje predano služenje Bogu celim bićem, rekao je protođakon dr Ljubomir Ranković.

Kao posebno interesantan period u tom služenju, on je naveo arhipastirsku službu u Ohridu.

    • Vladika Nikolaj je došao sa svilenom mantijom i doktoratima iz Berna i Ženeve i              susreo se sa kostretima makedonskih sveštenika. Postideo se, setivši se Učitelja iz            Nazareta i galilejskih ribara. Svukao je evropske prnje i obukao stare mantije,                  preostale od prethodnih episkopa, te opasao kaiš kao Sveti Jovan Krstitelj. Na                konstataciju prijatelja, uglednog književnika i vođe srpskog pokreta u Makedoniji            Grigorija Božovića da je promenio odeću, rekao je:“Do sada sam govorio da mi se          dive, a od sada da me razumeju“. Spustio se sa parnasovskih visina u ohridsku                školjku, spojio se sa svojim narodom i tada nastaju „Molitve na jezeru“- rekao je              protođakon Ranković.

Stolovanje u Žičkoj eparhiji, koje će potom uslediti, takođe nije bilo lako, ali uvek se spajao s narodom. Potom sledi tamnovanje u logoru Dahau i naposletku odlazak u Pensilvaniju, manastir Svetog Tihona, u kome će doživeti svoju „getsimansku noć“. Sam Bog zna njegove vapaje i jecaje sa tog mesta. Obliven suzama, tugovao je za svojim narodom, rekao je otac Ljubomir Ranković, duboko dotakavši prisutne, koji su se složili sa njim da se o Vladici Nikolaju bez suza ne može govoriti. Iza njega nije ostalo ništa materijalno, ostavio je najveće duhovno blago. On je planina čiji su vrhovi u magli, a na nama je da tu maglu razvejemo i ovo što večeras radimo je jedan korak ka tome, istakao je predavač.

Odgovarajući na pitanje moderatora protonamesnika Branka Čolića o spornom autorstvu knjige „Kroz tamnički prozor“ protođakon Ranković je rekao da je imao priliku da vidi rukopise tog dela i da ne postoji dilema da je Vladika Nikolaj to napisao, iako je u nekim delovima ton oštar. Da li ga je trebalo objavljivati, budući da Vladika to nije želeo, vreme će pokazati. Svakako, mišljenja je on, ne treba ga se stideti.

U izlaganje akademika Matije Bećkovića „Vladika Nikolaj o kralju Aleksandru“ posetioce je uveo snimak govora svetitelja na dvadesetogodišnjicu od tragičnog događaja u Marseju. Akademik Bećković je pročitao pismo srpskih intelektualaca upućeno Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi sa molbom da se kralj Aleksanar unese u Diptih svetih, budući da je stekao mučenički venac poput kneza Lazara i ruskog cara Nikolaja Romanova i mnogo hramova i manastira obnovio, služeći svom narodu. Takođe, istakao je Bećković, kralj Aleksandar je pao na putu mira kao prva žrtva fašizma i na njegovim grudima složili su se nišani Hitlera, Musolinija, Pavelića, Lenjina i Staljina. U vremenu u kom živimo trebalo bi da objavimo bukvar sa nekoliko istina pred klevetama kojima smo izloženi.

   •Nijedan Srbin nije podigao ruku na Hitlerov pozdrav. Srbi su jedini narod za koji su         Nemci doneli kvotu sto za jednog. Kralj Aleksandar je žrtva fašizma.                                 Vladiku Nikolaja nazivaju antisemitom, a Hitler je njega držao u Dahauu!?                       Čovek kog su Hitler i Tito smatrali najvećim neprijateljem nazvan je saradnikom               okupatora!? Naše istine su svete i sramota je da narod trpi klevete- naglasio je               akademik Matija Bećković.

Odgovarajući na pitanje protonamesnika Darka Đurđevića, arhijerejskog namesnika prvog i vršioca dužnosti namesnika drugog valjevskog, o tome da  li je u mnoštvu darova dar pesništva kod Vladike Nikolaja najveći, Matija Bećković je objasnio da je besedništvo- duhovno pesništvo, a Vladika Nikolaj je najveći besednik. On je sav svoj pesnički dar dao svojoj Crkvi da joj nadoknadi ono što je izgubila kroz vekove stradanja.

Na kraju izlaganja, protonamesnik Branko Čolić zablagodario je učesnicima i pozvao sve da dođu u manastir Lelić na Svetu Liturgiju.

Drugi po redu Simposion u čast Svetog Vladike Nikolaja zaokružen je izložbom mati Ane Adžić, duhovnog čeda Svetog Vladike Nikolaja, koja je uz njega bila u Ohridu, a potom po njegovom bagoslovu igumanija manastira Vraćevšnica. Izložba, čiji je domaćin Muzej zavičajnih pisaca, sadrži fotografije iz njenog života, umetničkog stvaralaštva i dobrotvornog rada. Autorke izložbe su Vesna Ćurčić i Mirjana Glišović, viši kustos i bibliotekar Muzeja rudničko- takovskog kraja u Gornjem Milanovcu.

Izvor: Eparhija valjevska



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar