Vest: Danas slavimo sveca koji je molitvom rasterao demone

Danas slavimo sveca koji je molitvom rasterao demone

Danas slavimo sveca koji je molitvom rasterao demone

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Prepodobni Ilarion Ispovednik.

Danas slavimo sveca koji je molitvom rasterao demone-0 Prepodobni mučenik Evstratije Pečerski:

Bogat bi vrlo, no ganut ljubavlju Hristovom sve imanje razdade Hrista radi, stupi u Pečerski manastir i zamonaši se. Kada Polovci zavojevaše na Kijev 1097. godine, opljačkaše manastir, mnoge hrišćane i monahe posekoše, i Evstratija sa još nekim vernim prodadoše u ropstvo nekome Jevrejinu u grad Korsun. Taj Jevrejin rugaše se veri Hristovoj i primoravaše hrišćane da pređu u jevrejsku veru. Videći da im nema drugog izlaska, svi se reše da sami sebe glađu umore, ali da se vere prave ne odreknu. Na tu odluku ohrabri hrišćane Evstratije. I svi pomreše od gladi, neko posle tri, neko posle četiri a neko posle sedam dana. Naučen postu Evstratije preosta sam u životu, i izdrža četrnaest dana bez hrane. Razgnevljen Jevrejin što mu propade novac, kojim kupi roblje, osveti se na Evstratiju na taj način, što ga prikova na krst. No Evstratije s krsta blagodari Bogu i proreče Jevrejinu ljutu i skoru smrt. Besan od ljutine Jevrejin ga probode kopljem. I tako svetitelj Božji predade dušu svoju Spasitelju svome. Telo mu baciše u more, no ono ispliva, i velika se čudesa dogodiše nad tim mučeničkim telom. Uskoro po tom car vizantijski naredi, da se kazne Jevreji u Korsunu za zlobu prema hrišćanima. I taj mučitelj bi obešen na drvetu, i primi platu Judinu.

Danas slavimo sveca koji je molitvom rasterao demone-1 Prepodobni Ilarion Novi, ispovednik:

Bi iguman manastira Pelikita blizu Helesponta. Kao sunce prosijao duhom Božjim, i isceljivao bolesti na ljudima i progonio zle duhove. U vreme Lava Jermenina nasta ikonoborno gonjenje, u kome postrada i ovaj Božji čovek. Sa 40 svojih monaha bi poslat u zatočenje blizu Efesa, i tamo skonča u tamnici 754. godine, i preseli se u Carstvo Hristovo.

Prepodobni Isihije Jerusalimski:

Prezviter i duboki bogoslov. Učenik sv. Grigorija Bogoslova. Treba pročitati njegovo slavno delo O trezvenju i molitvi. Savremenik i svetog Jevtimija Velikog. Upokojio se mirno oko 434. godine.

Sveti mučenik Bojan, knez bugarski:

Beše sin Krutogona a unuk Gruboša. Ispovedaše veru Hristovu dok njegov brat Milomir beše neznabožac. I po naredbi brata svoga bi posečen za veru pravu 827. godine.

Danas slavimo sveca koji je molitvom rasterao demone-2 Čudesan događaj sa Taksiotom, vojnikom, iz Kartagine:

Proveo ceo život u teškim gresima, no najzad se pokaja, ostavi vojničku službu, i življaše bogougodno. Izišav jednom sa svojom ženom na svoje imanje blizu grada, učini preljubu sa ženom svoga argatina, i odmah po tom ujede ga zmija, i umre. Bi mrtav šest sati, a potom se diže, i tek četvrtog dana progovori, i ispriča kako je kojekako prošao kroz druga mitarstva dok nije došao do mitarstva bluda. Tu je pao u mračno obitalište demona, odakle bude izveden jemstvom jednog angela i poslat ponovo u telo da otkaje svoj poslednji greh. I kajaše se četrdeset dana, idući od crkve do crkve i udarajući glavom o vrata i pragove. Sve plakaše pričajući strašne muke, u kojima grešnici žive u onom svetu, i preklinjaše ljude da ne greše i da se pokaju za već učinjene grehe. Četrdesetog dana s radošću preseli se u Carstvo Boga milostivoga.

BESEDA:

o užasu prirode pri smrti Gospoda

I zemlja se potrese, i kamenje se raspade (Mat. 27, 51)

O kakav strašan ukor ljudima! I mrtva priroda poznala je Onoga koga ljudi nisu mogli poznati. Sva nemušta tvar uskolebala se i stala na svoj načmn i svojim jezikom da protestvuje. Nemušta se zemlja potrese - to je njen jezik. Kamenje se raspade - to je njegov jezik. Sunce uzdrža svetlost svoju - to je njegov jezik. Svaka tvar na svoj način protestvuje. Jer je svaka tvar pokorna. kao Adamu negda u Raju. I jer Njega svaka tvar poznaje, kao Adama u Raju. Kako je to, da su Njega beslovesne tvari poznale i bile Mu poslušne, to mi ne znamo. To je nekakvo unutrašnje čuvstvo tvari, koje je njima došlo od reči Božje, kojom su sazdane. I to čuvstvo beslovesnih tvari više vredi nego razum ljudski pomračen grehom. Od svega što postoji, ništa nije sleplje od razuma ljudskog pomračenog grehom. Jer on ne samo ne vidi ono zašto je stvoren da vidi nego vidi ono što je suprotno biću, suprotno Bogu, suprotno istini. To su gradusi slepila ispod slepila, to su brojevi ispod nule. To je čovek niže tvari. Jer dok sveštenici Božji u Jerusalimu ne poznadoše Boga svoga, poznadoše Ga bure i vetrovi, poznadoše Ga biljke i životinje, poznaše Ga mora i reke, i zemlja, i kamenje, i zvezde, i sunce, pa i sami demoni. O kakav stid za ljude!

Potrese se zemlja, kamenje se raspade, a sunce pomrča, koliko zbog gneva, toliko zbog žalosti. Ražalosti se sva priroda nad mukama Sina Božjeg, čijim se mukama radovahu sveštenici jerusalimski. I protest, i žalost, i - strah. Ustraši se sva tvar od smrti Onoga, ko je nju viknuo da ustane ni iz čega i da se raduje biću. Kao da htede reći: s kim sad ostajemo, i ko će nas držati kad Svedržitelj izdahnu?

O braćo, zastidimo se ovoga protesta, ove žalosti i ovoga straha nemušte tvari! I s pokajanjem uzviknimo Gospodu Pobeditelju: oprosti, milosrdni Gospode, oprosti, jer zaista kad god grešimo i Tebe vređamo, ne znamo šta radimo. Tebi slava i hvala vavek. Amin.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar