Vest: Danas obeležavamo zaštitnike bratske ljubavi, prijateljstva i iskrenog drugarstva.

Danas obeležavamo zaštitnike bratske ljubavi, prijateljstva i iskrenog drugarstva.

Danas obeležavamo zaštitnike bratske ljubavi, prijateljstva i iskrenog drugarstva.

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju Svete besrebrenike Kir i Jovana.

Danas obeležavamo zaštitnike bratske ljubavi, prijateljstva i iskrenog drugarstva.-0Sveti besrebrenici Kir i Jovan

Sveti Kir i Jovan, besrebrenici i čudotvorci. Ovi milosrdni i divni svetitelji nisu bili braća po krvi, ali su bili braća po duhu. Kir je najpre živeo u Aleksandriji i kao lekar lečio ljude i silom Hristovom i fizičkim lekovima. Saznavši da bolesti napadaju ljude najviše zbog grehova, on je uvek upućivao bolesnike da pokajanjem i molitvom očiste dušu od greha, da bi kroz to povratili i telu zdravlje. Kada nasta Dioklecijanovo gonjenje hrišćana, Kir se udalji u Arabiju gde primi monaški čin. No kao što je bio čuven u Aleksandriji, tako se pročuje i u Arabiji, te su ljudi i tu pribegavali njemu za pomoć. Čuvši za Kira, Jovan, tada rimski oficir u Edesi, dođe u Arabiju da ga vidi. Videvši se, oni zavole jedan drugog kao brat brata, te ostanu zajedno da se podvizavaju. U to vreme istjazavahu mučitelji neku Atanasiju hrišćanku, sa tri kćeri njene u gradu Kanopu. Čuju za ovo Kir i Jovan pa dođu u Kanop da hrabre majku i ćerke, da ne otpadnu od vere. I zaista, blagodareći savetima ovih svetitelja, Atanasija pretrpe sva mučenja i sa ćerkama bi pogubljena za Hrista. Ćerke Atanasijine zvale su se: sveta Teoktista od petnaest godina, Teodotija od trinaest godina i Evdokija od jedanaest godina. Tada mučitelji uhvate Kira i Jovana pa ih, posle muka i tamnovanja, mačem posekoše, 311. godine. Bezbrojna čudesa učiniše ovi sveti mučenici i za života i po smrti. Njihove mošti prenesene su u vreme cara Arkadija u Rim. Oni se prizivaju u pomoć naročito pri nesanici, pri osvećenju vode, i jeleosveštenju (v. 28. jun).


Sveta mučenica Trifena

Dragovoljno i hrabro podnela mnoge muke za Hrista. Pa pošto se ne hte odreći vere, bude pušten jedan besan vo, koji je izbode i umrtvi. To se dogodilo u I veku. Nju prizivaju u pomoć majke koje ne mogu da doje svoju decu.


Prepodobni Nikita Pečerski

Kao monah, ne poslušav igumana, udalji se iz manastira i zatvori u jednu keliju. Za neposlušnost popusti Bog na njega veliko iskušenje. Jednom kada Nikita beše na molitvi, javi mu se đavo u vidu angela svetlog i reče mu: nemoj se više moliti, nego čitaj knjige, a ja ću se moliti za tebe! Posluša Nikita, presta moliti se i poče čitati knjige. Čitao je samo Stari Zavet, a Novi Zavet nikako nije mogao ni otvoriti, jer mu to nije davala sila đavolska. Pomoću đavola i prorokovao je, i to samo zločine, otmice, paljevine i ostala zla dela, koja su đavolu poznata otuda što i on u njima učestvuje. Najzad uvide sveti oci pečerski da je Nikita pao u đavolsku prelest, te se počnu moliti Bogu za njega. Nikita se povrati, uvide propast u kojoj je bio, pokaje se gorko za neposlušnost i gordost, i upravi se pravim putem. Posle dugog kajanja i mnogih suza, Bog mu oprosti i darova ga darom čudotvorstva. Upokojio se 1108. godine.


Običaji

Vernici ih prizivaju u pomoć naročito pri nesanici, pri osvećenju vode, i jeleosveštenju. Sveti Kir i Jovan smatraju se zaštitnicima bratske ljubavi, prijateljstva i iskrenog drugarstva. Veruje se da će priteći u pomoć svim onima čije je prijateljstvo stavljeno na iskušenja. Veruje se da će oni zaštiti sve koji se danas pomole.


Beseda


protiv polutanstva i o izvršenju svega zakona Božjeg

Ovo je trebalo činiti, i ono ne ostavljati (Lk. 11, 42)
Ovde se misli na zakon i milost. U duši fariseja i sektanata ne stoje ovo dvoje, tj. oni ne mogu i da vrše propise zakona i da čine milost, nego prepirući se o tome šta je važnije od ovoga dvoga, jedno ispuštaju a drugo drže. Fariseji su formalno strogo držali propise zakonske, ali su bili sasvim napustili milost i čovekoljublje. Sektanti pak laskaju sebi da oni drže pravdu Božju, no sasvim odbacuju propise crkvenih zakona.
Pravoslavlje predstavlja punoću vere. Ono zapoveda, da se čini ovo i da se ne ostavlja ono. Ono je pažljivo prema spoljašnjim propisima vere, kao čovek kad ide između lonaca pa čuva da ih ne razbije. No ono je još više pažljivo prema pravdi i milosti Božjoj, kao čovek koji idući između zemljanih lonaca ceni ove i čuva ne zbog zemlje, od koje su lonci napravljeni, nego zbog skupocene sadržine koja je u njima. Prazni lonci, koji se nikad nikakvim pićem ne pune, bez vrednosti su kao i prazne zakonske forme farisejske. Piće pak koje se sipa u vetar, rasipa se i gubi, jer se ne sipa u određene za nj sudove.
I tako u Pravoslavlju nema jednostranosti, kao što je nije bilo ni u Gospodu Isusu. Gospod govori Jovanu Krstitelju, koji diše pravdom i milošću Božjom, da treba ispuniti zakon; a farisejima, praznim paragraflijama, bez pravde i milosti Božje, govori: milosti hoću a ne priloga! Očigledno je da je važnije ono što treba činiti od onoga što ne treba ostavljati. No ni malo ne znači da je ono što je manje važno - nepotrebno. U čovečjem organizmu ima puno važnijih i puno nevažnijih organa, no svi oni ukupno čine telo čovekovo.
O Gospode sveobuhvatni, ne daj nam da budemo jednostrani, no pomozi nam da ispunimo svu volju Tvoju. Tebi slava i hvala vavek. Amin.



Podeli:

Povezane vesti

Ostavite komentar